Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 21. мај 2020.

Srbijokaz nas vodi - Srem spreman za otkrivanje, sa bazom u Vrdniku

Globalno zlo nazvano korona virus koje nas je prikovalo u svoja četiri zida, donelo je i nešto dobroga. Naučilo nas je da cenimo podrazumevane standarde u kojima uživamo.
Kretanje, pre svega.
Putovanja.
Obzirom da ove godine teško da će mnogi napuštati državu u svrhu putovanja na godišnji odmor, rešio sam da izađem nekim molbama iz svoje uglavnom najbliže i najdraže okoline u susret, te da na osnovu vlastitih impresija i iskustava predložim itinerere u kojima bismo se najbolje upoznali sa Srbijom koja nam, na kraju krajeva, uvek stoji na raspolaganju. 
Zanimljiva, atraktivna, odmerena za većinu i - prelepa.
Kroz rubriku Srbijokaz nas vodi, pokušaću da približim, a možda i povedem na put čitaoce sa idejom petodnevnog mini odmora (pet noćenja, pet punih dana za užitak), aktivnog i prilagođenog za većinu, bili oni parovi u najširem dijapazonu starosti, bili porodice sa decom ili samo pojedinci željni upoznavanja Srbije.
U rubrici Vikend Srbijokaz - šifra, ću ponuditi ideje o kraćim putovanjima vikendom. 
Putovanja su predložena sa idejom vlastitog prevoza jer je zaista teško izvesti većinu njih javnim prevozom. Itinereri počinju i završavaju u Beogradu iz praktičnih razloga isključivo.
Neki od korisnih linkova mogli bi biti informacije o putarinama, zatim stanje na putevima kao i pregršt drugih linkova na kojima se možemo obavestiti o vremenskoj prognozi i nekim servisnim informacijama, kod kojih bih naglasio linkove ka lokalnim atrakcijama koje nameravamo obići sledeći itinerer jer je važno znati da li nešto radi baš kada nameravamo doći, kao i cenu ulaznice, radno vreme i slično.
Stoga, srećan nam svima put kroz Srbiju, sledeći Srbijokaz kao naš domaći putokaz.

Srem kao ideja za manji godišnji odmor je nešto što nam je većinom pri ruci, pa možda i ne sagledavamo na pravi način njegove mogućnosti i lepote. Zapravo ga je nemoguće obići i nauživati ga se u predloženih pet dana, ali sasvim je izvesno da se čoveku život može oplemeniti jednim ovakvim mini odmorom. Svesno sam preskočio u ovom Srbijokazu nebrojene lepote Srema poput Obedske bare, Starog Slankamena, Šida, te brojnih fruškogorskih jezera i manastira koji nisu mogli stati u mini odmor kakav predlažemo i u koji sada krećemo. 


Obzirom na blizinu Beograda koji iz ranije navedenih razloga uzimamo kao polaznu tačku, ponovo predlažem odmor sa nultim danom koji nam ovaj put osim putovanja do destinacije nudi i dva zanimljiva zaustavljanja. Ne smatram da je moguće uvrstiti oba, ali otud i opcija izbora. Crna linija predstavlja generalnu putanju kretanja ka Vrdniku (a koja nije jedina, već samo predložena), dok plavom linijom skrećemo ka opcionim destinacijama.  

(karta se može povećati prema potrebi klikom na sliku)

Prva od opcionih destinacija jeste bazenski kompleks u Novoj pazovi, koji se negde vidi možda kao i omanji akvapark ali za decu. Jedan zaista prijatan kutak, posebno za one koji sa decom krenu na ovaj mini odmor. Za one druge koji bi odmor u Sremu počeli ipak jednom od najprijatnijih kafica na Dunavu u ovom delu njegovog toka, skretanje bi bilo do Beške, a dalje putem kroz nju do same obale. U svakom slučaju, put nas sa gotovo iste tačke skreće na Frušku goru, a potom i do samog Vrdnika gde smo sebi odabrali smeštaj. 

Prvi dan je dan za čari Vrdnika. Na raspolaganju nam je brčkanje u jednom od banjskih bazena, stariji Termal i noviji Aqua Premijer, ali sada je moguće pokazati kupaći kostim i u Etno selu Vrdnička Kula gde dominira bazen, najnovija verzija vrdničke rivijere. 


Naravno, pored brčkanja, obavezno je i obići ovaj kompleks koji se i dalje širi, a uz to svakako i samu Kulu koja se nadvila nad istoimenim etno kompleksom. Tu je i prelep manastir Ravanica, ona fruškogorska, iz čijeg se vina cede one lekovite kapi nežnosti kako to kaže jedna divna pesma. Manastir je po mnogo čemu poseban, a i nalazi se praktično u samom mestu, nudeći se na gotovo svakom koraku šetnje kroz mesto. 


Kako god da se odlučimo da ga provedemo, prvi dan će biti sadržajan i ispunjen. Obzirom da se do etno kompleksa može stići stazom za pešačenje, moguće je ovog dana i ne upaliti automobil ili motocikl kojim smo stigli.


Drugog dana, prema predloženom itinereru, okrenućemo ključ u bravici i upaliti svoje vozilo jer nam sledi jedan pravi obilazak Srema. Ruma bi bila prva na redu u tom obilasku, gradić u kome ima šta da se vidi čak i u dane kada njime ne dominira čuveni vašar. Obilazak centra grada zajedno sa kupovinom na pijaci, može biti zaista lep doživljaj. Trg sa trubama je nešto jedinstveno kod nas, pa zaista vredi obići Rumu koja nam je svakako na putu.


Put će nas dalje odvesti do južnih granica Srema koje ćemo na kraju i pregaziti. Lokalnim putevima koji zaista nisu nimalo loši, zaputićemo se ka Sremskoj Mitrovici. Ovaj grad je poznat po mnogo čemu i odlična je destinacija ne samo za obilazak, već možda i za kupanje na gradskoj plaži. Nekada poznata i po hipodromu koji nije u funkciji, danas je pored nešto tmurnijih asocijacija na čuveni zatvor, daleko poznatija po rimskom nasleđu koje se svuda po gradu može videti. Nešto je u iskopinama, a nešto je i organizovano u muzejsku postavku u Carskoj palati. Fascinantna postavka, jedinstvena kod nas, organizovana tako da je sve nadkriveno te vremenski uslovi zapravo ne mogu omesti ugođaj obilaska. Neobične fontane i široko šetalište, urbana vreva i jedan jasan iskorak u lepšu svakodnevicu, vidi se na bukvalno svakom koraku. I na kraju, za ljubitelje motocikala, jedan od tradicionalno najlepših moto skupova upravo se ovde održava.


Dalje prelazimo Savu, a time i Srem, te ćemo za trenutak iskoračiti u Mačvu. Upravo kroz Mačvansku Mitrovicu, u koju bismo mogli stići i predivnim pešačkim mostom, odlazimo dalje ka Zasavici. Ovaj takođe jedinstveni ambijent opčinjava čim se kroči u kompleks. Ovo je zemlja najskupljeg od svih sireva ali i teritorija kojom zaista vlada priroda a čovek sa njom ko-gospodari u najboljem slučaju. Prava partnerska priča. Dugoroga goveda, magarci koji se valjaju u prašini, brojna perad koja se slobodno šetka, pogled sa kupole u vikinškom stilu, sve je to ipak samo deo ugođaja koji pruža Zasavica
Istim putem se možemo vratiti nazad, a za one koji nisu pažljivo pratili u dolasku, brojne rode u gnezdima sačekaće ih i u povratku po odžacima i banderama. Put će uz takav pogled biti za nijansu lepši.

Obišavši Savu kao južnu granicu Srema, trećeg dana odmora bismo se mogli zaputiti na njegovu severnu granicu, tačnije na Dunav. Na karti ispod crnom bojom ucrtana je predložena trasa kretanja koja bi zahvatila sve planirano za obići do same zapadne granice Srema (gotovo do državne granice), dok je trasa za povratak obeležena plavom bojom i koristi autoput radi najmanjeg zadržavanja u vozilu posle izuzetno sadržajnog dana.


Putem koji smo već videli prvog dana boravka penjemo se ka vrhu Fruške gore i naniže spuštamo ka Dunavu. Put kroz gustu šumu dobrim asfaltom ume biti pravo osveženje u letnjim danima, a na putu je jasno uočljiv i manastir Rekovac koji dominira i pleni pri prvom pogledu. Spust se zarvšava skoro na samom Dunavu, gde skrećemo levo, na zapad, te nastavljamo ka Beočinu. Gradić koji valja obići ponudiće nam i veliki ženski manastir Beočin koji itekako vredi obići, ali i Dvorac Špicer čiji se nakadašnji sjaj danas može samo naslutiti, ali ga definitivno vredi pogledati ukoliko je to moguće. Dakle, već na prvoj stanici zaista ima šta da se vidi. Čuvenu fabriku cementa ne možemo promašiti, jer nastavljamo dalje putem ka Banoštoru te jednom od mesta na kome je Dunav veličanstven.


Posle uživanja u Dunavu, penjemo se ponovo na Frušku Goru i solidnim putevima koji nude prelepe pejzaže zapadnih obronaka Fruške Gore, stižemo i do nekih manastira, jezeraca, pogleda koji pucaju i pune čoveka energijom. Malo skretanje sa manastirima Šišatovac i Petkovica doneće sasvim sigurno prijatne momente provedene na tim mestima. Putem nazad ka Manđelosu i Erdeviku, pa na sami zapad do Sotskog jezera. Tabla tvrdi da je zabranjeno kupanje...doduše, prema istim aršinima, tamo nema ni vikendica...no ipak ih ima. Nekoliko svega, lepe su i - tu su. 


Verovatno kao i kupači koje ćemo zateći kako uživaju. Daleko smo dogurali, solidno se navozali i stigli do najudaljenije tačke za treći dan predviđene. Vreme je da se vraćamo nazad puni utisaka i najbolje je dokopati se autoputa i predložene rute za povratak.

Četvrti dan odmora u Sremu posvećen je jednom od najznačajnijih duhovnih obeležja ovog dela zemlje, manastirima na Fruškoj Gori uglavnom. Teško je izdvojiti nekoliko manastira za obilazak, ali ipak ovde imamo za cilj svojevrstan odmor, a ne ciljano hodočašće koje bi pohodilo daleko više, ako ne i sve od brojnih manastira. Ponovo na karti imamo predložen redosled kretanja tako da crna boja označava polaznu, a plava boja povratnu putanju.  


Put pored Iriga vodi ka manastiru Krušedol kao prvoj destinaciji koju bismo obišli. 
Važno je znati da svi manastiri na ovom području, ali i u zemlji uglavnom, već neko vreme intenzivno posvećuju pažnju turističkim hodočašćima, te na mnoge načine nastoje da te obilaske učine ugodnijim i komfornijim za posetioce. Otud ne treba da čudi ni parking velikog kapaciteta koji je prvi utisak kada se stigne pred ovaj manastir. Obilazak manastira sa delom imanja je utisak koji dugo nosimo u sebi, i to onaj konačni utisak, tek kada se sve slegne u nama, danima posle samog odmora. Sa takvim uvodnim utiscima krećemo se dalje ka manastiru Velika Remeta. Ovde je još uočljiviji trud oko posetilaca, biblijski motivi i istorija na ovim prostorima okružuju manastir na jedinstven način koji nam zapravo ne dozvoljava da odemo. Tu ćemo naći i pećinu, ali i mostiće, kućerke, fontane...jednostavno, nešto apsolutno nesvakidašnje.
Kada uspemo da se otrgnemo, te zaputimo dalje, doći ćemo i do spomenika na Fruškoj Gori, te jednog od brojnih izletišta na kojima se možemo nauživati na neke druge načine. 


Naravno, pored ovog izletišta, put će nas navesti i na dosta drugih, ali možda je takođe interesantno planirati ručak na samo Iriškom vencu, a potom se zaputiti nizbrdo ka Irigu, gde nas na jednom mestu putokaz okreće na levo, kako bismo posetili manastire Novo Hopovo i Staro Hopovo. Nalaze se blizu jedan drugome, neveliko skretanje doneće daleko više uživanja u ovom danu i odmah će nam biti jasno zašto treba skrenuti i obići oba manastira. Iako je Staro Hopovo danas zapravo svojevrsna ispostava u kojoj vrše službu sveštena lica dolazeći iz Novog Hopova, mislim da je i ovaj manastir nezaobilazan, a pritom valja otkriti i čari jednog ribnjačkog jezerca u blizini, te izvora koji se nalazi tik uz njega. Okružen šumom, pružiće očekivani ugođaj i ostaviće snažan utisak.


Kada se ispunimo mirom i svim onim što ova manastirska zdanja pružaju namerniku, čevrti dan bismo mogli začiniti nečim što više podseća na letnji odmor. Pavlovačko jezero nije skroz na putu kojim se vraćamo, ali nije ni skretanje veliko. Jezero je dospelo u žižu interesovanja kada se pročula vest da je porodica našeg najboljeg tenisera svih vremena i jednog od najboljih u ovom sportu ikada, kupila zemljište baš ovde, te sagradila kompleks za odmor, a taj primer je sledilo još nekoliko biznismena. Naravno, i samo jezerce ostavlja prostora za odličan izlet, kao i sve ono što bismo poželeli šetajući se pored mirne vode. Osveženjem uz ovo jezero mogli bismo zaključiti ovaj dan i vratiti se nekoliko preostalih kilometara do smeštaja. Veče je za sumiranje utisaka, odmor uz povetarac sa Fruške Gore i pakovanje tako da narednog dana možemo ujutru da krenemo na put.


Dan povratka. Peti dan. Dan koji ćemo začiniti posetom, prema skromnom mišljenju autora, najlepšeg mesta u državi. Sremski Karlovci su nam cilj do koga ćemo stići preko Petrovaradina tako što ćemo se preko Sremske Kamenice dovesti pod zidine čuvene Đave, kako Novosađani nazivaju Petrovaradinsku tvrđavu. Obilazak ove tvrđave je nešto što samo po sebi zavređuje dobar deo jednog dana, a za one mlađe, i naročito zaljubljene, i večeri, pa čak i noći.


(karta se može povećati prema potrebi klikom na sliku)

Sremski Karlovci su mesto o kome se i ne treba preterano pisati. Jedno izuzetno iskustvo koje treba ponavljati koliko god je moguće puta u životu. Možda upravo iz tih razloga i ja neću previše teksta posvetiti mestu u kome se nalazi jedan čuveni dvor, jedna čuvena gimnazija, jedan čuveni platan i brojni drugi podsetnici koliko život biva obasjan najlepšim bojama kada se priđe i parkira ovde, te zakorači na Trg. Deo Sremskih Karlovaca na samom Dunavu, posebna je priča i zapravo savršen dodatak kojim se može zaokružiti ova poseta i ručkom iznad same vode.


Put nas vodi dalje do Inđije. Ovde se zaista pruža šarolika lepeza pred nas, pa je pored šetnje samim gradom, zaista privlačna ideja i poseta mini Zoo vrtu Koki smeštenim usred zanimljivog pejzaža sastavljenog od pecaroškog jezera, te nove sportske dvorane, ali i bazenskog kompleksa. Kupaći kostimi, dakle, ponovo u prvom planu. 
Poseban turistički proizvod ovog kraja je i Keltsko selo u kome je na zanimljiv način prikazana retrospektiva života na ovim prostorima posmatrana kroz repliku jednog od sela agresivnog osvajačkog plemena Kelta.
Kome bude interesantno, može svakako posetiti i Fashion park koji je zanimljiv za posetu čak i ako ne nameravamo ništa kupovati. Znači, za svakoga ponešto, što je i primereno za konačni rastanak od Srema čiji smo solidno veliki i značajni deo uspeli da otkrijemo u ovom Srbijokazu. Sve u svemu, Srem bi ovime bio dostojno predstavljen, uz dovoljno vremena za odmor, kupanje, ali i avanturizam i produhovljavanje u svega pet navedenih dana. 

Nadam se da je ovaj predlog itinerera od pomoći.
Iako je avanturista zapravo autor ovog itinerera i neznano puta ga je prošao sa većim ili manjim odstupanjima, siguran je da ga je nemoguće skratiti a da se time ne amputira neohodna doza zadovoljstva koju proizvodi ova ruta vrlo uspešno. Sa druge strane, moguće ga je produžiti, čak mislim da je za prosečnog putnika sedam do deset dana prava mera. Naravno, tada se može još ponešto i uključiti, ali ovaj predlog je pravljen sa idejom da se godišnji odmor u Srbiji razbije na dva, a možda tri različita itinerera i užitka.
Ukoliko nekome ova stranica posluži kao inspiracija, te se odluči da spakuje kofere u ovom pravcu, ja sam prezadovoljan i od srca mu želim srećan put i fantastičan provod.

Нема коментара:

Постави коментар