Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

недеља, 28. децембар 2014.

Foto album - Srbobranska čestitka

Razmišljajući o tome kakav bi članak bio najpogodniji za završetak jedne ovakve godine, nisam se mogao odlučiti iz jedne solidne arhive fotografija kojom raspolažem, a koja je datirana pre ravno godinu dana...Da li uzeti neki motiv iz Srbije, da li van nje, da li prikazati neki od događaja za nama u nekom drugom svetlu, da li neke portrete?
Dileme bez prave odluke na kraju.
Konačno zavirih u arhivu iz prethodne godine i nađoh nešto što mi je na prvu pomisao izgledalo kao pogodak.
Reč je o jednoj benzinskoj pumpi, negde kod Srbobrana, u Vojvodini.
A zašto mi se učinilo da je to jedna prelepa, ali i nesvakidašnja baš novogodišnja čestitka, procenite sami. Nema ničeg novogodišnjeg, nema nišeg teatralnog, nema ničeg monumentalnog, ali zato osmeh ostavlja za sobom kao neizbrisiv trag.



Stoga, srećna svima Nova godina uz ovih par sličica...za osmeh koji bi nas trebao pratiti bar većinu naredne godine. :)











субота, 20. децембар 2014.

Dvorci i stilska arhitektura Srbije - Kuća Kralja Petra I Karađorđevića, park oko kuće, deo treći

U prvom delu trilogije smo mogli videti arhitekturu i spoljni izgled skromne kuće nekadašjneg vladara Srbije, dok smo u drugom delu videli kako sve to danas izgleda iznutra sa retkim sačuvanim svedočanstvima skromnog života Starog kralja.
Konačno, čitava građevina smeštena je u svojevrsnom parku, jer bi izraz poput dvorišta, verovatno bio neadekvatan. U završnom, trećem delu, voleo bih da se malo prošetamo upravo tim parkom koji okružuje zdanje i daje mu onaj konačan pečat elegancije i tihe dostojanstvenosti sažete u savršen sklad koji pre svega odiše jednostavnovšću i skromnošću.


Dakle, već je ulazna porta jedan perfektan arhitektonski biser, sećanje na vreme u kome je nastala, baš kao da je namenski dizajniran spomenik a ne samo ulazna kapija. Sa svakim narednim korakom glavnom, ali i kroz nekoliko sporednih staza, postaje jasnije zašto bi izraz kao što je dvorište ili okućnica bio neadekvatan, a možda i neukusan. 
Jednostavno, sa svakim korakom je koračanje zapravo postalo šetnja kroz park, i tu dileme više nema. Mali letnjikovac, uredno podšišano drveće, magnolije i sve ostalo, uključiv i jednu arhitektonsku anomaliju koja je meni lično veoma nejasna iako je potpuno sigurno da se radi o nekakvom tronu, ili keramičkoj fotelji, sve su to sigurni znaci da smo u parku.



























петак, 12. децембар 2014.

Objektivom po Srbiji - Vrdnik, malo o Banji, malo o Kuli, malo o Fruškoj gori...

I tačno je tako - reč, dve o Banji, pokoje slovo o Kuli, malo i o Fruškoj gori, o prelepom hotelu, starom manastiru, i...eto, zaokružismo priču o Vrdniku.
Turizam i rudarstvo...može li to pod ruku?
Što da ne...
Veoma zanimljivo mesto, puno sadržaja, jedan lep vidikovac sa koga se vidi i mesto ali i okolina, a put do njega vodi pored bazenskog kompleksa i predivnog hotelskog zdanja savremene arhitekture.
Arhitektura, posebno ona u vidu individualnih kuća, posebno ume biti zanimljiva.
Naravno, jer svako ulaganje u tu arhitekturu pronaći će svoje ekonomsko opravdanje u solidno razvijenom turizmu samog Vrdnika.
Dolaziti iznova i iznova ovde, znači videti i sve lepše objekte, a poseban šarm tim dolascima u nekim novim pogledima, daju sve lepše uređena dvorišta. Može se slobodno reći da je gotovo svaki korak ovim mestom jedno veliko zadovoljstvo.
Poznat kao Banja, Vrdnik u sezoni je uvek pun ljudi, a u zimu, kada je primetno manje gostiju, moguće je u miru sagledati u potpunosti ovo predivno vojvođansko mesto.
Evo kako sam ga ja sagledao.


U prvim istorijskim pominjanjima, Vrdnik je zaveden kao tvrđava, još od četrnaestog veka, dok ga kao manastir, istorija beleži od šesnaestog veka, čemu smo posvetili posebnu temu.
Potom se sva pominjanja Vrdnika vezuju se za rudnik lignita koji do potkraj šezdesetih ostaje najznačajnija asocijacija, ali i centar gotovo svih dešavanja Vrdnika.
I tako redom, sve dotadašnje sinonime, polako je zamenio jedan - turizam.
U duhu najnovijeg statusa naselja, primetan je sve veći broj vikendica maštovito urešenih, dvorišta koje privlače pažnju i sve veći broj posetilaca.
Bonsai vrt je takođe jedan od detalja koji će dodatno okititi kompletnu sliku o Vrdniku, ali ukrasi na toj slici sasvim sigurno se vide i u gradskom parku, omanjoj pijaci, ali naročito u brojnim maštovito dekorisanim i ofarbanim kućama pretvorenim uglavnom u pansione. 
Preko Fruške gore u Novi Sad, na drugu stranu ka Rumi ili Beogradu, i nigde nije daleko. Samo, čovek se teško odluči da krene uopšte dok potpuno ne prokrstari ovom netipičnom vojvođanskom varošicom.