Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 29. април 2013.

Objektivom van Srbije - Segedin i šoping, šta je to što tamo ima, a ovde nema?

Kažu dovitljivi novinari da je Segedin najveći srpski šoping mol ustvari...
Možda, iako ja baš i nisam ubeđen, ali da ima potencijala za takvu titulu, nemam sumnji.
U ovom prelepom gradu koji prosto pleni širinom svojih ulica, kako van centra, a tako i u samom centru, svoju ekonomsku računicu je pronašlo mnoštvo svetskih trgovaca, sabranih u velike šoping centre, a na ovoj stranici ja ću prikazati šoping mol Arkad, u samom centru.
Nisam siguran koliko je ovde mesta priči o cenama i sličnim stvarima, ali verujem da će fotografija uspeti da dočara onaj drugi deo, ono zbog čega se osećaš svetski kad uđeš, i ono zbog čega doživiš zadovoljstvo kupovine čak i ako nisi kupoholičar.


Da li se razlikuje od Ušća ili Delta City-ja?
Da, sasvim sigurno, ali tako ne mora biti. U suštini, sve je to tu negde, rame uz rame, samo je pitanje ko i koliko vodi računa o sadržajima. Mislim da će to biti i ključna stavka da posetilac naprasno zaboravi probleme vezane za samo jednu menjačnicu u čitavom centru, čak i bez alternative van centra, a koja pritom ima i urednu pauzu tokom koje se šalteri spuštaju ispred punog reda razrogačenih očiju u neverici... Da, sadržaji bi mogli da poprave i takvo iskustvo, stoga uživajmo u sadržajima koje pruža Arkad.
















O samom Segedinu, u posebnoj temi.

четвртак, 25. април 2013.

Objektivom po Srbiji - Divčibare, planina na kojoj godišnje doba nije previše bitno

Na manje od sto kilometara od Beograda, i na nekih dvadesetak kilometara od Valjeva?
Ma, daj...idealno za skoknuti na kratko.
E, kad se skokne na kratko, nema više garancija da će se kratko i ostati :)
Turistički kompleks na Divčibara poznat je stanovnicima Srbije, ali i šire, uglavnom još od malih nogu. Veliki broj nas je i u svojim predškolskim i školskim danima zimovao ili letovao na Divčibarama, i većini nas je u sećanju jedan kompleks koji podjednako predstavlja pravi izbor i leti i zimi.

Ukratko, to su Divčibare.



Proći a ne zastati, prošetati se i okrepiti, definitivno nije opcija, ma u kakvoj žurbi da je čovek.
Prelepi pejzaži i uklopljeni stilovi gradnje i urbanog uređenja prosto se tiho nametnu i ne dozvoljavaju da ih se samo pogleda kroz prozor automobila ili vizir kacige. Ne, zastati se mora, a ima i zašto!




















I potom hrana...zdrava, organska, besprekornih nutricionističkih performansi...
Ma neeee....kobajagi.
Ništa od toga.
Samo je privlačna, ukusna i neodoljiva. Ništa više.
Sač.
Ražanj.
Roštilj.
Sit bi se najeo.
Gladan ovde ionako nije niko...












Zdravog ima na sve strane.
Ovakvog ili onakvog.
Za pojesti.
Za zasladiti se.
Za popiti.
Za nadisati se...


























Na koncu, Divčibare su za šetnju, definitivno.
Ko baš ne želi, ima i drugih načina.
I vozića, ali i konjića.