Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 26. април 2012.

Foto album - Zekan u manježu, iskonski desetominutni ples

Pojmovi po kojima se sećam: Majež, štala, zekan, konj, pastuv, divlji ples, njištanje, galop...

Konje danas zaista još retko gde na svetu možemo naći divlje, prepuštene same sebi u prirodi. Uglavnom su to životinje naučene, pripitomljene, obučene ali sasvim je sigurno da negde duboko u sebi svi oni osete taj iskonski zov slobode, trka, galopa, njištanja i ritanja u potpuno slobodnom okruženju.
Neki češće osete taj zov, neki ređe, neki češće isprate taj zov kad ga osete, neki ne...ali sam sasvim siguran da ih ove veličanstvene životinje itekako osete puno puta u životu, ma koliko život proveli zauzdani, u štalama i boksovima i sa uzdama na sebi.


Ovaj zekan, beli konj sa flekama, počastio me jednog dana dok sam prolazio pored njega sa aparatom, veličanstvenim desetominutnim plesom u svom manježu. Ples je bio nepredvidiv i najverovatnije ovaj zekan nije njime hteo da mi pozira već da možda impresionira, zaplaši ili obeleži svoj prostor. Kakogod, ja sam uživao, a deo tog užitka će možda ove fotografije uspeti da prenesu.













петак, 20. април 2012.

Objektivom po Srbiji - Brestovačka banja, tamo gde su i Karađorđevići i Obrenovići hteli da se odmore...

Pojmovi po kojima se sećam: Brestovac, Banja, konak, Knez Miloš, Kralja Aleksandar, Bor, Borsko jezero, Dom odmora, Kruna...

Banja mala, ko bi rek'o...ali usred nje - konak. Čiji?
Milošev, kažu.
Zar? A ono, isto njegovo, deluje nešto novije...
A, ne. To je od druge loze, Aleksandrov. Da, Karađorđevićevska građevina, i oni su znali šta je dobro...

I eto, mala banja, a dva konaka stara. Pored njih noviji objekti, pravi savremenobanjski. Bazeni, kade i ostalo. Mala pošta, kafanica, telefonska govornica, reprezentativni restorani, motel, hotel...betonske staze koje se tiho pružaju preko rečice koja svojim tokom jedina remeti tišinu ovog mesta.
Od puta je Banja odvojena mostom i tunelom nad njim, i sa tog mosta se ne pruža bogznakakav pogled, ali čoveka prosto veže za sebe i ko zastane ne može da krene dalje a da ne odstoji malo, tu...i posle, kad se zapita šta je to tačno toliko gledao, nema pojma. O, da, ni danas posle toliko godina navraćanja u ovu Banju, ja ponovo zastanem da vidim...nešto.


Vredi li dolazak na ovo mesto nekih 250 kilometara počev od Beograda?
Ne znam, možda ne baš samo ovo mesto, možda sva okolina, možda nešto više pa u sklopu svega toga...
Za one koje zateknem ovde izgleda da vredi, za one koji su bliže, nema sumnje. Šetaju mirno između nekoliko izvora iz kojih ističe voda za oči, za želudac, za živce...ne znam odakle to da su ti izvori baš za to dobri, ali više puta sam se nasmejao i koristio tu vodu tačno onako kako na tim tablama i piše. Ne znam ni da li mi je bilo bolje od nje posle toga, a ne znam ni da li mi je bilo loše pre nego što sam se sagnuo ka tim izvorima...ali znam da mi je uvek drago da navratim u Brestovačku banju kad dođem u istočnu Srbiju.  Ostalo je, kao i uvek, na slikama. Uživajte u slikama bar upola od onoga što ja uživam u Banji, i moje slike su uspele. Ako ne uspeju, moraćete da navratite i probate da bi znali tačno o čemu pričam :)







I, evo tih konaka koji gledaju jedan u drugi...Milošev:



..i Aleksandrov:


I alje je neka novija istorija, deo Banje predviđen za lečenje...






...i za uživanje:


A dalje rečicom, prizori umeju biti prekrasni. Zagaziti u nju?
Ma dajte, pa retka su veća zadovoljstva kad se već nađete uz takvu lepotu:






Napraviti neku uspomenu za sebe?
Dobra ideja, kao za razglednicu:



...ili samo ovako nekako:


Kakogod - vredi.

среда, 18. април 2012.

Foto album - Uskršnja jaja, puna korpa boja i veselja

Pojmovi po kojima se sećam: Vaskrs, uskršnja korpa, farbanje jaja, paganski običaj, Veliki Petak, Čuvarkuća, takmičenje, megdan, tucaje jaja...

Veliki petak, kažu, dan je za farbanje jaja. Da li je samo tada vreme za ovaj običaj?
Teško je reći, danas  se jaja farbaju i subotom, dan pre Uskrs, odnosno Vaskrs, ali kada god da se farbaju, to predstavlja jedan tih ali veseo događaj u kućama. Po hrišćanskom običaju Veliki petak je svakako tih i dostojanstven praznik, tada se ne sluša glasna muzika i ne organizuju proslave, već se ovom prazniku ukazuje tiha počast upravo kroz farbanje jaja.
A jaja...e, jaja su tek posebna priča. Svake godine sve više mašte, sve više tehnika, sve lepša jaja. Tucanje je postalo skoro pa institucionalizovano kroz razne organizacije takmičenja i žirije, ali farbanje jaja je još uvek u domenu individualnog, a takmičarski duh lebdi na nivou potrebe da sam sebe nadmaši onaj ko farba jaja. I to je sasvim normalno, jer samo će Čuvarkuće preživeti do narednog Uskrsa, dok će sva ostala prelepo ofarbana jaja izaći jedna drugima na megdan...


Šteta bi bilo ne zabeležiti slikom bar neka, i pokazati ih svima. Možda nekog nadahne da tako ili bolje pripremi svoje "oružje" za narednu godinu, a možda nekog ohrabri da fotografiše to isto oružje...ja bih bio srećan ako fotografije koje slede učine i jedno i drugo. Skromno, zar ne? :)