Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 30. март 2020.

Objektivom po Srbiji - Planina Ozren, dokazana fabrika ozona

Nezgodno vreme za odabir teme.
Zaista...
Okruženi pretnjom i neizvesnošću u celom svetu.
Sklupčani u svoje misli.
Nasamo sa svojim najmračnijim tajnama...ili najlepšim uspomenama.
Malo druženja, jako malo...i sve manje, konačno...
Pobediti tako što se nećemo družiti.
Pobednik je zapravo svako onaj ko nije izgubio.
Nema prave pobede.
Prirodu ne možeš pobediti.
Pa ipak...zapitaš se da li jepriroda zaista tako okrutno odlučila uzvratiti udarac...
Da li je to baš priroda...baš takva...ili možda ipak nije...
Jer, priroda nije samo ta koja danas oduzima dah, jede pluća.
Ne, ne može biti.
Priroda i puni pluća.
Priroda nam nudi svoje najlepše strane.
Naravno, ako umemo da ih vidimo...ako shvatimo sta to vidimo.
I ako nismo preterano lenji da udahnemo malo te prirode.
Može to i kraće da se kaže.
Ozren.
Planina sa nešto preko 1100 metara nad morem.
Fabrika vazduha, kažu.
Sa sve bolnicom za plućne i očne bolesti.
Najšumovitija planina u Srbiji.
Nedaleko od Sokobanje.
Naravno...i Soko grada, koji je i sam bio poznat kao vazdušna oaza.
Ma...uz taj vazduh...
...i te pejzaže...
..nedaleko je od - svega!


Konačno, nije sve samo šuma.
Nije sve ni samo vazduh.
Ima tu i vode...
Vodopad Ripaljka sa svojih 11 metara.
Vikend naselje...maleno..privlačno...
...ali privlačno je tamo sve.
Pa...možda nekoga privuče neka od ovih slika.
Meni se ponekad desi da gledajući ih uspem i da udahnem vazduh.
Onaj vazduh...
Ozon.
Ili...Ozren. Samo Ozren.























понедељак, 23. март 2020.

Objektivom van Srbije - Plavi horizonti, nesvakidašnje plavičast pogled na more i horizont

Plavi jesu.
Horizonti..?
Ne znam baš.
Mada, ja i nisam najpozvaniji da ocenjujem metaforu u navigacijskim pojmovima.
Krut sam po tim pitanjima.
Definicije nisu iščezle ni u decenijama metafora.
Jer..neka druga decenija ostavila je dublje tragove od toga što bih bio spreman da priznam.
No, kako god bilo...niti su Plavi horizonti dobili ime zbog takvih poput mene, niti sam ja pozvan da im preispitujem ime.
Nije to ni teško...uzdržati se...posebno kada se suočiš sa pravim argumentima.
A Plavi horizonti zaista imaju argumente...
Plave.
Peskovite...
Stenovite..
Osunčane...zapravo, najosunčanije na crnogorskom primorju.
I tako je negde počela i priča o Plavim horizontima, nekada davno.
Argumentima...
Argumentima za posetu.
Argumentima za provod, kupanje, sunčanje.
Argumentima za uživanje.
Konačno, sve je na raspolaganju, čak i staza za šetnju kroz borovinu.
Skrovita mesta za one kojima treba malo intime.
Peščana plaža na kojoj se može i loptati i plivati.
Restoran u hladovini.
Parking...danas već obavezni deo ponude...
A i daljina koja itekako igra ulogu.
Nedaleko je od Tivta.
Lako savladiva i dobro označena deonica kroz Lušticu.
Interesantan put kroz Radoviće.
Sve kako treba...za dobro proveden dan na moru.
Nekoliko dana...


Infrastruktura je sve ozbiljnije shvaćena u crnogorskom turizmu.
Posle decenija borbe za vodu kao nasušni resurs, konačno se krenulo dalje.
Ekskluzivna i skupa turistička ponuda nije odavno jedino obeležje tog napretka, već su i manja mesta, pa i same plaže dobile solidne infrastrukturne poene u toj borbi za napredovanjem u turističkoj priči Crne Gore.
Putevi koji se šire, čine bezbednijima, kružni tokovi i slično, zaokružuju se i uređenim parkinzima.
Plavi Horizonti veoma pošteno nude i besplatan ali uređen parking, doduše nešto dalje, ali i parking gotovo uz plažu koji se plaća.
Svakome izbor...
Svakako još jedan lep momenat koji ukazuje na sazrevanje turističkog bića Crne Gore.
Posle toga sve se svodi na pesak, talase, borovinu...
Dakako, nema već odavno hotela koji je ponosno pod ovim nazivom ugošćavao brojne turiste decenijama...ali danas kao da ne nedostaje...kao da je ipak tu sve što treba.