Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 31. децембар 2019.

Fokus na događaju - Kako se Zrenjanin spremio za doček nove 2020. godine

Zrenjanin...
Jedan od najlepših naših gradova.
Koliko može biti teško da se ukrasi jedan takav biser..?
Može, naravno...može biti teško.
No, Zrenjanin pokazuje da ništa nije teško.
Iako, eto...moglo bi biti teško ulepšati tako lep grad.
Nova godina.
Sve što je čini...takvom.
Čak i pre negoli dođe.
Ta atmosfera, užurbanost, osmesi, galama...
Zatim tiha i dostojanstvena noć.
Pa potom ponovo uzavreo dan.
Dan za šoping.
Dan za kupovinu poklona.
Dan za lokalnog mesara i naručivanje.
Možda i dan za uzimanje pića.
Svaki od tih dana je deo atmosfere praznika...
Dva Božića.
Nova godina...
Osvetljene tezge.
Osvetljene ulice.
Osvetljeno drveće.
Mostovi u bojama.
...i boje koje se prelivaju u Begeju...
Klizalište.
Pozorište.
Muzej.
Korzo.
Hotel Vojvodina.
Gradska kuća.
Sve je u bojama prazničnim.
I..sve je to na slikama...pa, čemu onda dalje reči..?
































четвртак, 26. децембар 2019.

Objektivom van Srbije - Igrane i Zalina kula...od Ilira do savremenih ugostitelja sa tradicijom

Igrane su...Igrane.
Nema donjih...ali ima Gornjih Igrana.
Doduše, Gornje Igrane su skoro pa sećanje danas.
Smeštene u Biokovu, lagano od njih vremenom ostaje samo tabla na putu i nekoliko kuća pri njemu.
Ipak, podno Biokova, na jednoj od najlepših delova obale...
Igrane.
Ponosne.
Sa zvonikom koji motri na seoce.
Sa kulom koja ga štiti.
Sa četiri stotine stanovnika koji ga grade i drže živim i vrednim posete tolike decenije.
Uvale kao satkane baš za takav ambijent.
Žalo koje sklanja preko zime da ga more ne uzme sebi...ili se u proleće nasipa novo.
Saživot sa prirodom je lep.
...ali je reč o dvosmernoj ulici.
Uzima se i daje.
Tako Igrane žive.
Tako dišu.
Romantika ribarskih koča vezanih u omlenoj luci.
Vaterpolo koji se igra ispred zgrade zadruge maslinarske...
Rekviziti kao što su prese za ceđenje maslina.
I, naravno...savremeni gotelski ambijenti sa prelepim plažama, bazenom...
...i, pre svega pogledom na more i mirisom mora.
Dakako, i Zalina kula kao najpoznatiji detalj.
Uspomena na borbu Zale Antičića sa turskim osvajačima.
Zvonik koji se poput čuvara nadvija nad mestom
Crkva iz čijeg zida niče smokva..
I...ponovo onaj pogled...
...i miris mora.
...borovine...one letnje hladovine koja odmor čini - odmorom.
To su Igrane.
Nekome možda nije mnogo, da...
Pa ipak, nekome su sve.



Onaj ambijent koji očekujemo.
Ono na šta pomišljamo kada poželimo odmor na moru.
Ono nešto zbog čega nam još od Zvonika igraju leptirići u stomaku dok se spuštamo.
...leptirići koji se smire tek kada zagazimo u more iznad kolena.
Da...ono nešto...mogle bi biti baš i Igrane.