Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 30. август 2016.

Objektivom van Srbije - Benkovac, lagani ritam života blizu mora

I, baš tako, blizu mora...blizu, ali nije na moru.
Od kada znam za ovaj gradić, pitao sam se da li svoju sudbinu doživljavaju kao okrutnu zbog toga.
Doduše, i Obrovac je nekako...pa, za utehu Benkovčanima. Smešten u udolje sa pogledom na sebe samoga...nekako zvuči kao uteha za Benkovac koji ima pogled oko sebe. Ravne Kotare.
Duga istorija Benkovca je definitivno nešto što ga smešta u sam vrh interesovanja posetilaca, blizina istorijskih i kulturnih spomenika nešto je što valja iskoristiti i upotpuniti time svoju riznicu znanja, sećanja, fotografija...


U samom gradići dominira gradsko šetalište, korzo, mesto gde su mnoge porodice zapravo nastajale i ne znajući šta proizilazi iz polustidljivih dobacivanja momaka devojkama u večernjoj promenadi i njihovih jedva vidljivih osmeha kao odgovor na ta dobacivanja.
Pretpostavljam da je put sa korza ponekad vodio i do najznačajnijeg istorijskog nasleđa Benkovca, Kaštela Benković, gde su se spajale ruke, a potom i usne, pa je i danas moguće na trenutak doživeti taj put romantike.
Nekako, kao da sms i internet nisu uspeli da obrišu taj šarm klasičnog zavođenja, koji je opstao u Benkovcu.
A možda me ipak osećaj vara. U svakom slučaju, lepo ga je bilo osetiti, makar bio i varljiv...
















петак, 12. август 2016.

Utvrđeni Balkan - Fetislam, tvrđava u Kladovu, vekovni stražar na Dunavu

Sasvim jedan prirodan ambijent za sportske terene, sasvim logičan ambijent za gradski stadion, apsolutno pravi izbor za ambijent raznih manifestacija...
Da, danas je to Fetislam, sasvim prirodan i logičan izbor za brojne namene. U nekim davnim danima i ja sam u tome našao sve logike za neke manifestacije u čijim sam organizacijama učestvovao.
I svaki put je bio pun pogodak. Najistočnija utvrda u Srbiji na Dunavu danas poprilično je očuvana iako ni po veličini, niti po očuvanosti, odnosno restauriranosti definitivno ne može da se meri sa perjanicama u ovoj sferi.
Fetislam je zapravo srednjevekovna utvrda podignuta na daleko starijim zidovima. Njen značaj je u smislu osnovne svrhe bledeo kroz istoriju, ali se do danas menjao i zavaljujući toj tranziciji od osnovne ratničke ideje danas je evoluirao u sjajan parkovni i sportski ambijent Kladova.
Iako nije domaćin baš svih kulturnih, ali ni sportskih dešavanja u gradu i okolini, čak i kada je centar događanja izmešten u sam grad, sjajno je mesto za prošetati, odmoriti se, protršati, zaviriti u istoriju, ili jednostavno - zaljubiti se.


Nekako nisam siguran da li je ovo mesto zaista bilo baš sjajan izbor za podizanje utvrđenja, ne umem sebi da dočaram nekadašnju geografiju kraja u dovoljnoj meri da razumem koliko je uopšte moglo biti išta kontrolisano sa ovih zidina bilo da ide rekom, a bilo da ide kopnom. Pa ipak, ono što na prvi pogled mogu da razumem jeste upravo činjenica da se na ovim zidinama lako može zaljubiti.
O, da...neko se zaljubi u istoriju. Neko u Dunav.
Neko u zalazak sunca...ili u osobu do sebe.
E, taj deo je svakome odmah jasan, ma koliko da onaj deo sa strateškim značajem tvrđave i dalje ostaje da se shvati.
Pa ipak, shvatili ili ne, zidine i kule su tu, puškarnice i topovske pozicije šapuću svoju priču samo ponekad prekinuti povremenim talasima Moćne Reke.
Treba samo slušati.
Dragi moji, Fetislam je pred nama!