Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 14. август 2014.

Objektivom po Srbiji - Kragujevac, nekadašnji centar Srbije, a večiti centar Šumadije

Šumarice, Fiat, autotrke, Zastava, Akvarijum... po nebrojeno osnova nam je poznat centar Šumadije, i zaista je pravi ugođaj obići ovaj prelepi grad koji je uspešno sačuvao staro, a istovremeno mu dodao novo, savremeno, jedinstveno...
Svojevremeno i srpska prestonica, o čemu najbolje svedoči i zgrada Stare Skupštine, mesta u kome se zasedalo i kad je prestonica prebačena u Beograd.
O vremenima kada je esencija srpske razvojne misli, što političke, a što duhovne i kulturne prestolovala u ovom gradu, svedoči i duhovna slika Kragujevca koja je danas možda i najreprezentativniji i najraskošniji vodič kroz ova, za Kragujevac slavna vremena.
Danas sa preko stopedeset hiljada stanovnika, predstavlja moderan, četvrti po broju stanovnika grad u Srbiji, a po starim imenima se pominje još iz doba vladavine Nemanjića.
Imena su interesantna, sva izgleda da potiču od nekada popularne vrste jastreba za lov, koja se zove Kraguj.
Tako su ga u svojim izvorima i turski putopisci spominjali kao Kragujfoču, a današnje ime najverovatnije potiče zbog lovačkog kraja u kome je Kragujevac i nastajao.
Teško postradao u Drugom svetskom ratu, naročito potresno na stratištu u parku Šumarice, ekonomski se ovaj grad srozao devedesetih godina, ozbiljno pogođen dešavanjima koja su okarakterisala ovu mračnu deceniju u Srbiji.
Pa ipak, upravo mesto na kome se prisećamo prošlosti, tako tragične i pogune, danas je istovremeno mesto i nade i budućnosti.
Oporavak do današnjeg velikog povratka na ekonomsku scenu, potrajao je korak po korak, ali danas je Kragujevac upravo tu gde mu i pripada mesto jednog od najvećih.



Prva srpska skupština nije i jedina prva institucija ponikla upravo u Kragujevcu.
Iako je industrija, a posebno vojna, počev od Topolivnice pa sve do savremenog proizvođača Zastava oružja, oduvek karakterisala ovaj grad, manje je poznato da je i prva organizovana muzička knjaževska pratnja upravo ovde svoje prve akorde pustila u auditorijum koji je predstavljala brojna svita zvanica, ali i naroda u svim tadašnjim javnim dešavanjima. Knjaževska srpska banda.
Da, danas bi se neki drugi sinonimi vezivali za bande, ali zapravo je to domaća modifikacija engleskog izraza za muzički sastav.
Naravno, kultura nije bila oslonjena samo na muziku, te je po otvaranju prve gimnazije u Srbiji, usledilo i štampanje u štampariji prenetoj iz Beograda upravo vesti i obaveštenja iz domena kulture, ali i osnivanje prvog teatra, te svega što je logički vodilo ka obrazovanju koje na svom najvišem nivou, zapravo korene vuče upravo iz Kragujevca.

Šetnja po centru grada zaista pruža slikovitu smenu generacija graditelja, ali i žitelja, omogućava da to što vidimo tradicionalno ne smeta da osetimo i novo... Tu su Stara crkva, Hram, Stara tržnica, parkovi, trgovi, Teatar, stara fabrika Zastava, mostovi...pa kud čovek više i da poželi za jednu šetnju?

Drugo nam, naravno, i ne preostaje nego da prošetamo, pa hajdemo onda...