Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

субота, 30. јун 2012.

Fokus na događaju - Brdska trka Avala 2012, SP, ST, hibridi, hobisti i mali N na uzbrdici iznad Beograda

Krajem maja, prvi put ove godine, Avalom su zabrujali motori raznih automobila. Popularna staza prosto vapi za sređivanjem, ponajpre asfalta koji je propao na više mesta, ali očito je da će asfalt na Avali morati da pričeka. Organizacije ovakvih takmičenja uglavnom su u sigurnim i iskusnim rukama po obilju tehničkih pitanja, ali ova trka je organizovana i vožena pod pomalo neugodnim uslovima. Naime, iako kraj maja svasta moye da donese sa neba, prema prethodnim danima se moglo sve očekivati, ali ponajmanje hladno vreme, gusta magla i kiša u smenjivanju tokom skoro čitavog takmičarskog dela dana.
Boksovi organizovani ispod Tornja čija je ekipa sasvim korektno ispratila sa svoje strane logistički uglavnom ovu manifestaciju, dok su start i cilj bili na standardnim mestima - na gotovo najnižoj, odnosno najvišoj tački deonice. Konačno, zastavice su pale i igre su mogle da počnu!


Do samog starta, magla se dobrim delom razišla, a čak se i asfalt počeo sušiti, pa se na pauzu između prve i druge vožnje pošlo sa čak sunčanim intervalom koji je osušio podlogu. I tu nastaje najveća, ali i jedina greška organizatora za koju ja znam - preduga i preforsirana pauza nakon koje je drugu polovinu takmičara zakačila kiša koja se pretvorila u pljusak. Druga vožnja mnoge učesnike nije rezultatski usrećila, a moglo se, samo da se krenulo kad je i trebalo. Ipak, bilo je kako je bilo, stali su na crtu i najvećim našim asovima i momci koji su po prvi put došli na takmičenje, i pritom čak - uzeli bodove.






















I, priče iz boksa su polako zamrle i uz buku friziranih mašina se preselile na stazu. Popularna "nula" i mahanje pripremnom zastavicom, podgrejali su atmosferu na "tribinama" koje su zaposeli navijači kojima rano ustajanje, loše vreme, loša probava i sve ostalo zajedno, nisu uspeli pokvariti ugođaj i bodrenje svojih favorita.
































Ovaj karavan šlepovanih mogao je da deluje i kao svojevremeno otužna slika povlačenja Rusa iz Afganistana, sa pregrštom razbijenih nekad ponosnih mašina, ali ipak - nije bilo tako. Mali karavan, sve uredno na točkovima, i, da...poneka neispravnost, ali to je takođe moto sport.


Iz drugog kruga malo primera vožnje po kiši. Debitantske vožnje po kiši, ali i debitantskih bodova. Veliko srce plus mali N...šta bi to moglo da ispadne na kraju?
Neki znaju, a neki nagađaju. Ispadne Đole!
Bravo Đole i samo napred!