Od Sopota samo uspon ka Kosmaju. Ne strm, ali podugačak uspon.
To su prve impresije kada se pođe u pohode čuvenom manastiru Tresije i ostave za sobom poslednje gradske ulice i semafori.
Čitav taj deo puta kao da nas lagano priprema da nas odjednom, čak naglo moglo bi se reći, suoči sa svom lepotom i grandioznošću jednog od najlepših srpskih duhovnih oaza.
Nekome možda prvi pogled i neće baš oduzeti dah, ali će taj pogled dugo zakovati za sebe, onako miran i dostojanstven, skroman a istovremeno i raskošan...
Manastir Tresije.
Lagani pokret sa tri spojena prsta, uobičajen, tradicionalan ali i obavezan prilikom ulaska kroz manastirsku portu, i odmah zatim oni isti prsti grabe aparat, a oči traže najlepši kadar. Ah, najlepši..?
Ma, svaki je kadar najlepši za sebe na ovakvom mestu.
To su prve impresije kada se pođe u pohode čuvenom manastiru Tresije i ostave za sobom poslednje gradske ulice i semafori.
Čitav taj deo puta kao da nas lagano priprema da nas odjednom, čak naglo moglo bi se reći, suoči sa svom lepotom i grandioznošću jednog od najlepših srpskih duhovnih oaza.
Nekome možda prvi pogled i neće baš oduzeti dah, ali će taj pogled dugo zakovati za sebe, onako miran i dostojanstven, skroman a istovremeno i raskošan...
Manastir Tresije.
Lagani pokret sa tri spojena prsta, uobičajen, tradicionalan ali i obavezan prilikom ulaska kroz manastirsku portu, i odmah zatim oni isti prsti grabe aparat, a oči traže najlepši kadar. Ah, najlepši..?
Ma, svaki je kadar najlepši za sebe na ovakvom mestu.