Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

субота, 27. јануар 2018.

Utvrđeni Balkan - Golubačka tvrđava u novom starom ruhu posle prve faze

Malo toga sada može da se napiše o Golubačkoj tvrđavi.
A da nije već napisano, naročito na ovom mom Blogu.
Prosto, neka mesta prevaziđu potrebu za opisivanjem s vremenom.
Da, istorija jedne tvrđave nikako ne sme biti izostavljena ali...
Ponekad imam utisak da je sadašnja slika neke tvrđave daleko, daleko lepša od onog što je istorija mogla zabeležiti. I tako bude i bolje.
Kada su tvrđave u pitanju, njihova istorija biva slavna baš onda kada ih najviše razaraju. Onda kada se na njihove utvrde i sa tih istih utvrda sipa đulad.
Onda kada se po ostacima tih bedema zamene zastave.
Naravno, uvek se zamene pobedničkima, ali...
Da li će pobednik obnoviti ono što je srušio u osvajanju, ostaje pitanje.
I tako, da bi tvrđava ostala lepa i danas, potrebno je da je malo istorija i zaobiđe.
S vremenom sve sam svesniji da tvrđave danas imaju daleko veći značaj i mnogo veći ekonomski učinak u novoj nameni.
Kad imaš nešto da vidiš, lako će svako od nas tu i zamisliti svoje bitke, svoje barjake, svoju đulad.
Eto, tako i Golubačku tvrđavu danas vidim.
Mnogo lepšom sa novim zadacima.
Danas bi ona mogla itekako da privuče turiste u Golubac u koji svakako treba svratiti, prošetati njime i malo se nauživati. Onako, posle letnje kiše recimo...
Da, danas ona dobija jedan sasvim novi izgled u projektu u kome je i sam autor svojevremeno na jedan način učestvovao.



Nije novost da je najzad počeo sa realizacijom veliki plan za Golubac.
Izmeštanje saobraćaja van tvrđave kroz tunel i Vizitorski centar sa pristaništem prva su faza i preduslov za rekonstrukciju i restauraciju Golubačke tvrđave.
Nažalost, u Srbiji je novost da neki projekat nije samo počeo, već i nastavlja, sa jasnim ciljem i rokovima. E, to je novost.
I da, Vizitorski centar je skroman ali lep, odmeren.
Nemoguće je više videti rekonstruisanu utvrdu besplatno u potpunosti ali simbolična cena parkinga odakle sada počinje ideja o pogledu i fotografisanju, a u narenim fazama i obilasku Tvrđave, zaista ne treba da bude prepreka da se ovde provede neko vreme.
Odličnim putem se krenulo i za sada vrlo istrajno nastavilo.
U nekoliko slika želim da pokažem dokle se stiglo, a u narednom pojavljivanju na ovim stranicama, ući ćemo i u samu Tvrđavu posle rekonstrukcije i puštanja obilaska.


Sa puta će morati ovako ubuduće.
Sa preednje i sa zadnje strane.
I takvi pogledi će jedini ostati besplatni koliko se da videti.


E, ovo je plaćeno kroz parking za sada.
Manje od jednog eura zaista zvuči simbolično, ali kome je i dalje skupo, ostaju ona dva prethodna pogleda. Tu paralelu povlačim da bih što jasnije naglasio koliko se može dobiti sa malim plaćanjem a koliko se imalo sa besplatnim, eto.



Izložba i prezentacija u Vizitoskom centru.





Rimska kuća koja do sada nije bila izložena za poglede a kamoli za posete.




Idealna tačka za fotografisanje.
Biće to vremenom i formiranja reda ali da ne jurimo pred rudu :)


Šetalište i pristanište za kruzere.




I za sada smo dotle stigli. Videćemo šta će novo doneti proleće, leto, možda i jesen.
Ipak, ova tvrđava definitivno korača ka svom najsjanijem izdanju i najsvetlijoj istoriji.



недеља, 21. јануар 2018.

Utvrđeni Balkan - Predjamski Grad, jedan od najlepših dvoraca u steni, pravi biser Slovenije

Kažu kako danas nema nekih podataka o velikim bitkama za Predjamski Grad ili o nekim značajnim istorijskim datumima vezanim za njega.
I nema, verovatno.
Pitanje je koliko je istorija, izuzev lokalne, uopšte primetila ovo prekrasno zdanje.
Možda je stvarno jako malo istorije uopšte znalo za njegovo postojanje.
Ne znam koliko je to bitno jer onog trenutka kad stanete ispred Predjamskog Grada u Sloveniji, postaje bitno jedino to što je on danas tu pred nama.
Takav kakav je, očuvan i veličanstven.
Savršen antipoidni dekor za mirni pejzaž tihe okoline.
Kao naslikano.
Kao da se nikad nije pomerilo iz Srednjeg veka.
A jeste, svakako...
Lokalna istorija beleži da je najpoznatiji vlastelin bio po jednima čak i običan lopov, razbojnik, siledžija koji se i u doba siledžijstva pomalo izdvajao po otimačini i načinu života sa potpunim osloncem na nju.
Imao je uvek mogućnost za beg u šumu ako treba.


A opet, najpoznatija anegdota kaže i da je najčuveniji stanovnik zamka ubijen tokom opsade u toaletu, kada je kameno đule obrušilo svod na njega.
Možda.
Sve je možda sem utiska kada se zakorači na bilo koji od nekoliko visinskih nivoa ovog zamka, od dobro branjenog jedinog ulaza, pa sve do svoda u poluispitanoj pećini na vrhu kao poslednjem nivou izbegavanja napadača.
I kroz koji, navodno, vode ti putevi za beg u šumu.
Taj osećaj koji doživimo jedini je siguran, a ostalo je stvar nekih istorija, anegdota i ličnih imaginacija svakoga od nas.


Suveniri na automatu.
Istorija?
Eh, budućnost u najmanju ruku...





























Toalet se postavljao na višim nivoima zdanja, jer veća visina i gravitacija garantuju određene pogodnosti u doba pre vodokotlića, u uslovima kada je nemoguće sići do septičke jame...



Ispovedaonica i mučilište na gotovo istom nivou.
Zajedničko im je - priznanje grešnika.



















ONA đulad pored ONOG toaleta, kobnog, dakako, prema legendi...