Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 31. јул 2017.

Objektivom po Srbiji - Carska palata u Sremskoj Mitrovici, srce antičkog Sirmiuma

Antički grad na Savi.
Sirmium, vojnički logor za pohode na varvare i potonja povremena prestonica rimskih imperatora, razvijao se od doba rimskog osvajanja ovih predela nešto pre naše ere pa sve do pred kraj petog veka kada ga preuzimaju varvarska plemena.
Središnji kompleks ovog grada definitivno je Carska palata koja se zahvaljujući tada moćnom bedemu koji ga je štitio od ostatka grada, mogao razviti u utočište za više rimskih careva tokom njihovih pohoda, ali i mirnijih razdoblja vladavine.
Iako Srbija ima još jednu značajnu carsku palatu isprva smatranu vojničkim logorom, Felix Romuliana i Carska palata u Sirmiumu imaju i dosta toga različitog.
Dakle, videti jednu, ne znači ne treba obići i drugu.
Stilovi gradnje su definitivno slični, ali današnji prikazi su različiti.
Carska palata u Sirmiumu smeštena je praktično u centru današnjeg savremenog grada Sremska Mitrovica što daje niz pogodnosti za njen obilazak, a posebno u smislu komfora.
Prošetaš se ulicama, uzmeš sladoled, okreneš dve stranice novina i tu si, usred palate...


Ulaz je savremen, kao uostalom i ostatak spoljne arhitekture te tako ničim ne odudara od savremenog urbanog izgleda. To je velika umetnost uklapanja, ali prava majstorija na tom području nas čeka zapravo tek unutra. Sve sačuvano i prikazano, antička palata u ponovo savremenom dizajnu. Stilovi se ne upotpunjuju, naravno, ali su u tako savršenom skladu da je prosto neverovatno koliko prija oku posmatrača.
Uostalom, slike slede pa svako za sebe može da proceni i donese sud o tome kako je predstavljen ovaj značajni komad istorije područja koje je dalo gotovo dvadeset rimskih imperatora, a samo kraj oko Carske palate Sirmiuma petoricu.


Rimski stil, a - savremen, eto...




I ulazak unutra...






















уторак, 25. јул 2017.

Utvrđeni Balkan - Vrdnička Kula, predstraža na Fruškoj Gori i čuvar istorije

Slabo istražena, definitivno slabo istražena.
Ovako opisuju Kulu kod Vrdnika pojedini autoriteti iz struke.
Navodno pomalo nepristupačan teren nekada je bio sinonim za objektivnu neinteresantnost lokaliteta. I to su reči potekle iz struke.
A šta zapravo znači da je lokalitet interesantan ili ne?
Njegovu interesantnost posmatramo uvek kroz interes onoga ko bi mogao da se bavi istraživanjem tog lokaliteta. Nekada je to uglavnom bilo vezano za sam naučni rad, lični rad zarad objavljivanja ili opšti naučni interes inspirisan i motivisan iz državnih institucija. Tada nije bilo mnogo bitno gde je lokalitet, niti da li je pristupačan.
Danas je drugačije, u prvom planu je ipak povrat uloženog, baš kao i u svim ostalim sferama.
Otud i rimska predstraža i osmatračnica nekadašnje prestonice Sirmijuma, a potonje utvrđenje iz brojnih pokušaja Zapada da zaustavi osmanlijska napredovanja ka Pešti i Beču, danas zadržava neslavni epitet slabo istražene. Nema adekvatnog povrata za uloženo. Nema turista, nema međunarodnog značaja, nema zainteresovanih investitora istraživanja.
A nama nije interesantno.
Definitivno...


Pa dobro, tu smo gde smo i sada nam samo ostaje da idemo dalje i da ne ignorišemo ono što već imamo.
A šta konkretno imamo?
Imamo relativno očuvanu glavnu Donžon kulu, najutvrđenije mesto u svakoj tvrđavi, mesto koje se osvajalo uglavnom dugotrajnom opsadom a ređe direktnim udarima.
Imamo i fragmente zidina koji su opasavali ovu kulu u rimsko doba, ali posebno kasnije kada se u nekim spisima iz četrnaestog veka ovde prvi put pominje i utvrđeni grad.
Pronađeni predmeti pričaju svoju istoriju i to uglavnom šturo, negde kao i ovaj tekst iznad, ali u podnožju same Kule danas je kreiran novi ambijent koji možda u budućnosti donese ovom čuvaru istorije neko novo vreme. Možda donese i jedan od osnovnih postulata oblika kapitalizma sa kojim danas koketiramo kao društvo, a to je povrat uloženog. Taj ambijent dovodi turiste u samo podnožje Kule, u savremeno etno naselje na svega par kilometara od Vrdnika, i na svega petnaestak kilometara od Novog Sada, odnosno daleko poznatijeg Petrovaradina, i najbližeg primera tvrđave koja je daleko bolje istražena i koja ima onaj obavezni povrat investicije.
Možda će u budućnosti i ovaj moj članak biti dopunjen i možda će budućnost doneti čak i neku rekonstrukciju nekadašnjeg utvrđenog grada na Fruškoj Gori.
Do tada, slike su ovde i pokazuju ono što možemo videti danas. Možda nema baš mnogo da se vidi ali vredi, uključiv i laganu šetnjicu od par minuta od parkinga do vrha kroz uređenu šumu.


E sad, srce...teško, ali malo podseća iz ovog ugla. Neki Romeo&Julija look na Kuli :)


Obrasle zidine, za sada smatrane spoljnim ako se ne otkriju vremenom i neke još isturenije.







I dva puta koja vode do Kule, oba kroz šumu relativno uređenim, odnosno označenim stazama. Do samog Vrdnika vodi i treća, najbolja od svih.






A pri vrhu svih staza nazire se ponosno Kula...