Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 31. март 2016.

Objektivom van Srbije - Bar, šetnja kroz luku podno Rumije

Ukoliko zanemarimo nekadašnji industrijski, a pre svega teretno-tranzitni značaj, i sagledamo Bar isključivo kroz njegov današnji turistički potencijal, verovatno bismo na prvi pogled ubrzo zatvorili korice te kratke knjige...pa ipak, mislim da pravi potencijal ovog gradića ne odslikava baš taj prvi pogled. Naprotiv, mislim da stvari itekako izgledaju drugačije.
Položaj gradića na crnogorskoj obali itekako pogoduje jednom tipu letovanja, a to je onaj tip letovanja u kome imate vlastiti prevoz i veliku želju da obiđete što više.
Ili...nemate vlastiti prevoz ali imate zato dovoljno malo godina i dovoljno puno avanturističkog duha da to uradite autostopom ili javnim prevozom. Nekada je to išlo pod ruku jedno s drugim, danas mi ne izgleda baš tako, ali to je neka druga priča.
Dakle, baza za aktivno letovanje.
Luka za jahticu ili čamac.
Relativno jeftina destinacija za provesti dosta statično odmor.
Dosta solucija, zar ne?


Ako krenemo od pozadi prema toj predloženoj listi razloga za provesti godišnji odmor u Baru, vredi napomenuti da Bar raspolaže pre svega nešto jeftinijim smeštajem u odnosu na ostatak crnogorskog primorja, a uz to nudi i jeftiniji boravak u smislu obilja velikih marketa i sasvim solidne snabdevenosti namirnicama i sličnim. Konačno, ako ste došli vozom, troškovi putovanja su time zaključeni.
Nažalost, plaže nisu baš jača strana, ali zato jesu šetališta pored luke i kroz grad, i ako tome pridodamo i najjače turističko oružje - Stari Bar i Tvrđavu, kompenzacija je tu negde.
Drugi predlog na listi jeste korišćenje blagodeti luke, ali to je rezervisano za relativno mali broj specifičnih gostiju koji bi se koristili blagodetima vlastitih plovila tokom leta, i konačno možda i najatraktivnije od svega jeste to što je od Bara baš sve na obali blizu.
Šušanj, Sutomore i Čanj se nameću kao nešto što je odmah tu, iako i do tamo valja protegnuti noge ili točkove, ali to nije sve, ukoliko se usudimo i malo dalje da odemo.
Najbliže je velika uvala i kamp Buljarica, a odmah do nje i plaža Lučice, pored gradske plaže omiljeno kupalište posetilaca Petrovca na moru.
U istom smeru se ispred same Budve kao najpoznatije, smeštaju i biseri ovog primorja u vidu Miločera i Kraljičine plaže, te samog jedinstvenog Svetog Stefana.
I još dalje za one koji se usude, nalaze se brojne nagrade u vidu uvale Jaz, za kojim slede Tivat, pa zatim i Boka u kojoj se ne zna šta je lepše, i njen najznačajniji biser, Kotor.

Kada se zagrebe putem ka jugu, brojne uvale poput Dobrih voda i Utjehe, te Valdanosa ali i drugih, uvod su u doživljaj koji sleduje svima koji posete Ulcinj, a naročito onima koji vole ono što nude Ada Bojana i plaža Barbana.
Za sve je veoma pogodan Bar kao baza i zato je to moj predlog za one koje privlači ovakav način provoda za leto, u kome se svakog drugog dana obiđe po nešto novo.
A za onaj dan između tih obilazaka ostaje Bar, i na slikama ispod je ono što Bar nudi.




I, one jahte o kojima smo već pričali...





Vojni i sada već policijski brodovi...





Kapetanija, Carina, marina za manje i veće čamce:













Malo noćnog života, recimo...







Da li ovo baš bila poruka: dođite u Bar?
Nisam siguran, ali sasvim je sigurno da bi to trebalo razmotriti ako nas zanima letovanje na crnogorskom primorju.

четвртак, 24. март 2016.

Objektivom po Srbiji - Carska bara, mnogo prirode u jednom dahu, jedinstven doživljaj...

Nedaleko od Zrenjanina, u starom koritu Begeja, smestio se jedan sjajan Park prirode.
Bara. Ali kakva bara...
Pa - Carska!
Da, Carska bara nije nimalo promašen ili preteran izraz.
Naravno, ukoliko iz vlastite perspektive posmatramo naziv, pogrešićemo, jer ovom barom zapravo caruju neki drugi organizmi, neka druga bića i neki drugi svet.
Ovo područje je njihovo carstvo.
Od kada sam prvi put video Carsku baru, ovo mesto mi je dosta visoko na listi dnevnih izleta čim se vremenske prilike u godini dovoljno prolepšaju i stabilizuju.
U blizini je i Kaštel Ečka, pa je zaokruženost izleta zagarantovana.
Park prirode ne nudi previše komfora i čitav ambijent više odlikuju neka asketska i rustikalna obeležja, ali kada je reč o prirodi, to mu nekako i dođe sasvim - prirodno.


Veliki prostor uz mali restoran, biletarnicu i pristanište za turističke brodove i kajake, to je negde gotovo sav sadržaj koji nas dočeka. Naravno, tu se nađe i mesta za neke igre sa loptom, ali i prostor za raširiti izletničko ćebence...
Pa ipak, glavna nagrada leži na palubi izletničkog broda koji vozi negde duž močvarnog carstva i verovatno pruža sjajne kadrove ove prirode iz perspektive koja se može imati samo sa vode.
Još uvek nisam stupio na tu palubu jer mi je malo komplikovano sve to, a po onome što vidim, previše slow motion verzije izleta za moj ukus ovim brodom otupelo bi oštricu ugođaja.
Zato je moj izbor do sada bila pešačka staza i fotografije koje slede nastale su sa te staze.


Kraća šetnja kroz šumicu posebno prija kad je napolju jako sunce. Ima insekata, naravno, ali iz nekog razloga na samoj stazi nisu aktivni preterano. Ipak, ako iz bilo kog razloga odlučite da vidite da li je tako i van staze, eto nevolje :)




Konačno, centralni plato, restoran, biletarnica, pristanište.












Pešačkom stazom nazvanom Staza prirode ćemo u ovoj šetnji kroz Carsku baru da nastavimo. Vodom možda neki drugi put...mada to pomislim svaki put, ali, eto...da ne isključim i tu mogućnost jednom...



















Gusenice su došle...


...i, otišle...



















I, evo broda kako uplovljava.
To traje, baš traje...
Možda i svih desetak minuta, nisam siguran.
U svakom slučaju, veoma neprivlačan izbor za moj temperament, ali kad stane u par slika, prija mi kao sećanje...