Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

петак, 26. јун 2015.

Objektivom po Srbiji - Hotel Izvor u Aranđelovcu, novi plamen za stari sjaj ovog kraja

Stari sjaj je vremenom prekrila patina koju je stvorio uglavnom savremeniji način života, nešto što bi se danas moglo nazvati i fensi načinom života, ma koliko u nekome taj izraz podizao želudac.
Naravno, stari sjaj je izbledeo i pod teretom sve težeg ekonomskog preživljavanja, i sve izrazitijeg raslojavanja u kome oni koji imaju odlaze u inostranstvo na provode, na more i na zimavanja, a oni koji nemaju, ostaju kući i lagano u toj priči nestaje deo populacije koja dolazi u ovaj kraj. Devedesete su nepovratno uzele danak možda i ponajviše u letargiji koja je zahvatila ljude širom zemlje ne dajući im više ni volju da se bore za povratak ka starom sjaju.
Ni Aranđelovac nije bolje prošao...


Šta je činilo nekadašnji sjaj?

Pre svega ostalog, tu je Bukovička banja, nekada park pored Aranđelovca, danas neumitno progutana širenjem samog grada i praktično veliki gradski park. Hotel Izvor upravo se na obodu ove nekada jedne od najatraktivnijih banja u državi i smestio, nastavljajući slavne tradicije hotela koji su danas van funkcije, a to su Šumadija, i moj omiljeni Staro zdanje.
Nedaleko je i jezero i otvoreni bazen kao jedno od najlepših izletišta, jezero Garaši. Jezero je smešteno u podnožju Bukulje, na kojoj je izgrađena čak i osmatračnica kao posebna atrakcija na ovom lokalnom izletištu. Tu je i izuzetno lepa šetnja kroz praistoriju dužinom uređenih pešačkih staza u pećini Risovača, ali danas je verovatno najatraktivniji Akvapark koji posluje upravo u sklopu Hotela Izvor.

Naravno, upravo ovaj plamen koji vraća taj stari sjaj Aranđelovca ću makar i samo delimično predstaviti sa zadovoljstvom na ovim stranicama uz nadu da će nekome to biti toliko interesantno, te da će provesti neko vreme u ovom kraju, a možda i u samom Hotelu.

















субота, 20. јун 2015.

Objektivom van Srbije - Andrićgrad u Višegradu, stranice prošlosti izgrađene u sadašnjosti i spremne za budućnost

U lijepom starom gradu Višegradu...teče Drina, teku stihovi jedne starogradske pesme, teku stranice jedne od najpoznatijih knjiga jedinog domaćeg Nobelovca...Sve teče i kao da se ništa pritom ne menja. Oh, da...ovde kao da ne važi ona stara Grčka o tome da sve teče i da se sve menja...
Ipak, nešto se u Višegradu promenilo, kao da je dobio jedan novi izraz lica ovaj vekovima stari grad, i kao da je sažeo neke od najslavnijih stranica svoje istorije upravo u tom svom novom licu. Tek, pored čuvenog mosta, Ćuprije na Drini, smestio se na obalu reke jedan neuobičajen i jedinstven spoj prošlosti o kojoj govori, sadašnjosti u kojoj je nastao i budućnosti kojoj je namenjen.
Andrićgrad.


Poput prave Aleje velikana, kojima je i posvećen ovaj kompleks, i drugi velikani su se tu smestili tiho posmatrajući one koji navrate da ih pozdrave i pogledaju kompleks na Drini, među kojima ima možda i nekih novih, budućih velikana.
A u ovom kompleksu se ima šta videti, itekako...

I, sve je zapravo počelo sa Janičarima, srednjevekovnim ratnicima nastalim iz Danka u krvi, i najznamenitijem među njima koji je ovde napravio most...





Na jednoj od obala osvanuo je i kompleks, novi zaštitni znak Višegrada koji ga uz Mehmed Pašinu zapstavštinu savršeno zaokružuje i čini mestom koje nikako ne sme ostati samo na internet stranicama, već treba naći vremena i volje i obići ga.






















































I prezalogajiti nešto sjajno u ćevapdžinici sa autentičnim srednjevekovnim ambijentom, uglavnom znači naručiti po pola porcije bosanskog ćevapa i sudžuke sa lukom, ali najesti se podrazumeva uzeti po celu porciju toga, pa čak i još ponešto pride :)
Porcije su sjajne što se tuiče ukusa, ali za gladnog namernika su ipak skoro pa dovoljne, zato je pola porcije...pa, onako. Knap, reklo bi se...jer kad uhvatiš sebe da mažeš komadima somuna preostali senf i mast sa tanjira, to može da znači samo dve stvari: da je ukusno i da je nedovoljno :)