Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 31. јул 2018.

Objektivom po Srbiji - Vrbas, varoš usred vojvođanske ravnice na raskrsnici između juče i sutra

Ako pitate ljude od kada postoji Vrbas, većina od onih koji znaju, opredeliće se za sredinu četrnaestog veka.
Generalno, neće pogrešiti jer se tada prvi put pominje u pisanim istorijskim izvorima.
Mada...
Neki drugi će ipak reći da su još u neolitu ovde imali svoje naseobine ljudi.
Ima dokaza po okolnim salašima.
Ipak, najviše njih će reći iskreno - Vrbas je tu od kad sam se rodio.
Ili - rodila.
I to mu dođe nekako tačno. A možda i najpreciznije od svega :)
A šta to danas čini Vrbas privlačnim?
Lovni turizam uglavnom.
Mahom kao i većinu zapada Bačke, ali i načelno dobrog dela Vojvodine.
Neke lepe aristokratske građevine su propustile priliku da postanu sinonim za Vrbas tako da je dvorac i vilu danas vrlo teško pronaći ako pitate lokalno stanovništvo.
I to iz više pokušaja. Lično iskustvo.
Pa ipak, centar je nekako lep, laloški, usporen...
Park, muzej, opštinska zgrada.
Ima, nije da nema, ali lov je i dalje najprivlačniji.


Fontana nekako lenjo vlaži suv letnji vazduh.
Prve asocijacije koje mi već godinama padaju na um kada se približim ovom gradiću rezervisane su za jedno od najprijatnijih iznenađenja današnje muzičke scene, grupu Ničim izazvan koja je polovinom odavde i ponikla.
Ostalo može da se smesti u fotografije nekada popularnog hotela, posećenih crkava ali i nekih budućih zdanja.
Vrbas je tu, neće on nikud.
Samo ga treba obići.
Nekad. Ili ponekad...



Hotel koji podseća da je nekada ovaj grad nosio ime Titov Vrbas.
Hotel Bačka je nekada bio svojevrsni kulturni centar dešavanja ovde, posebno u bašti.








Sad, kako to zvezda i krst simbiotički opstaju jedno do drugog, najverovatnije objašnjava činjenica da Vrbašani i nisu baš preterano gorljivi i lako zapaljivi nizašta.
Nekako to oni sve lagano...kao prave Lale.












I sad, da li je ovo nekada bio nekakav pojam arhitekture ili nečijeg statusa, teško je zaključiti ali ako za koju godinu ovu kuću neko odene u novo ruho, sa zadovoljstvom ću to okačiti na posebnoj stranici.




среда, 25. јул 2018.

Foto album - Reka Gradac na liniji cilja u Valjevu

Kažu da je najbogatija pritoka Kolubare.
Najbogatija vodom, da budem precizniji.
Verovatno i jeste.
Tim čudnije je što je u pitanju ponornica.
Posle svog izvora podno planine Povlen, ponire već posle nekoliko kilometara.
Kada izađe ponovo na videlo, formira jedan od najlepših kanjona u Srbiji.
Opet - kažu tako.
Ja verujem.
Još se nisam odlučio na takvu pešačku ekspediciju pa mogu samo da verujem.
Ono na osnovu čega verujem je na samom finišu ove trke reke sa vremenom.
U Valjevu se uliva u Kolubaru ali pre toga pravi malu atrakciju i prelepo izletište za Valjevce.
Atrakcija od kaskada.
Bukovi.
Slapovi.
Vodopadi baš nisu ali predivno je svakako.
Brzaci. Možda...
I sjajna flora i fauna.
I poneki pecaroš. Naravno.
I vodenica u funkciji. Melje.
Restoran? Pa naravno.
Zaista ima svega.


Valjevo samo po sebi nudi dovoljno toga za izlet i obilazak, a Gradac u Valjevu ga samo upotpunjuje.
I to kako ga samo upotpunjuje.
Ne znam da li je nekome doživljaj i da dođe baš samo ovde, ali meni je svaki dolazak u Valjevo kompletan tek sa nekoliko udaha sa reke Gradac i njenih slapova.