Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 27. јун 2016.

Objektivom po Srbiji - Bazeni Tenesi, privlačno čak i ako je oblačno

Najavljen prvi ovogodišnji tropski dan, pa još vikend...
Nekako računam da bi mogla biti ludnica na svim poznatijim kupalištima, posebno zato što ni svi akvaparkovi i bazeni još nisu otvoreni. Veliki sistemi uglavnom nezgrapno i sporo reaguju na vremenske prognoze pa pojedine kapije ostaju još uvek zatvorene i bazeni prazni čak i kada se očekuje tropski vikend. I tu se teško šta može.
Doduše, može se ponešto, a to je uglavnom obilazak nekih manje poznatih rajeva za kupanje kojih sve više ima.
Jedan od takvih je i privatni kompleks bazena Tenesi, nadomak Mladenovca, u selu Koraćica, na padinama Kosmaja.
Putem, naravno, od Mladenovca ali i ne mora...
Ko bi došao iz pravca Beograda, ima i malo zanimljiviju alternativu. Može se preko Sopota popeti na vrh Kosmaja, a zatim spustiti pravo na bazene. Put je više - manje isti kao i ostali putevi, samo se krajolik razlikuje.
 Pritom će svako ko se odluči da krene tim putem, sem spomenika moći da obiđe i prelep Manastir Tresije koji se smestio uz sam glavni uspon i deluje kao savršena tačka za zaustavljanje.
U svakom slučaju, cilj je tu.
Bazeni Tenesi, zanimljiv kompleks od četiri bazena i rekvizitima i scenografijom za uživanje usred Šumadije!


Oblačno vreme i nedostatak konstantnog uticaja sunca na površinu vode umeju da pokvare prevashodni cilj ali i to se ponekad desi. Nešto hladnija voda deluje privlačnije dok se gleda, pre nego što se proba ući u nju.
Kompletan užitak mi nisu pokvarili ni oblaci, ni nedostatak sunca i posetilaca, naprotiv, manje ljudi na bazenu dalo mi je priliku za detaljnije upoznavanje sa ovom pričom.
Prvo što očara jeste uredno pokošena trava, kao i nekoliko negovanih ružičnjaka, mestimično ukrašenih ponekim etno detaljem.
Uredno. To je utisak koji se nameće prvi.
Privlačno. Za taj utisak ne znam kada mi se zavukao u misli, ali sećam se da je nekako, sve vreme bio prisutan.
Sadržajno. Da, i taj utisak se stvorio. Ima šta da se vidi, ima u čemu da se uživa, a ima i šta da se poželi u nekom narednom dolasku.
Restoran i smeštaj sa noćenjem itekako mogu biti privlačni večini posetilaca, mada, konkretno za ovaj vikend je sve bilo popunjeno. 
Istnini za volju, onima koji dođu, spoljni pristupni ambijent ne pruža adekvatnu dobrodošlicu. 
Nedostatak zadnjih stotinjak metara pravog asfalta malo kvari utisak, a omaleni parking ispred samog ulaza iskoristile su komšije pa se na okolnim ledinama mogu videti table sa natpisima o parkingu...
Konačno, po ulasku u kompleks priča se značajno poboljšava.
Bazeni, ležaljke, separei, VIP saloni na otvorenom, sve odaje utisak da je neko znao šta radi.
I, sve drugo je zapravo na samim slikama, kao i uvek:












Ko voli ruže ili bar boje cveća uopšte, nauživaće se...










Dečiji bazen...







Prazne ležaljke čekaju sunce i posetioce spremne, ali ponekad mi je i to onaj željeni prizor, posebno posle Ade Ciganlije koja trpi okupaciju na ovu temu već godinama unazad.





U srcu drvenog suncobrana jedna porodica večno gladnih ptića mi je povremeno pozirala...




Нема коментара:

Постави коментар