Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 31. август 2021.

Objektivom van Srbije - Luštica bay, savremena vizija crnogorskog ribarskog mesta u punom sjaju elitnog turizma

Luštica je poluostrvo koje gradi dva zaliva.

Nije to retko, ne, ali ovde je reč o dva potpuno različita zaliva.

Sa zapadne strane je Hercegnovski zaliv, deo čuvenog Bokokotorskog zaliva, sred koga se, upravo nasuprot Luštici, smestio Herceg Novi. Sa te strane, ovo poluostrvo je još tokom osamdesetih godina počelo da dobija konture turističke destinacije, ali stidljiva pomisao i iskorak u vidu gradnje dva planska naselja i tek nešto više individualnih kuća za odmor, zaista nisu bili ništa više do obične pustolovine na temu turizma na Luštici.

Devedesete godine prošlog veka donose određene turističke pomake na zapadnu stranu Luštice, i to je razumljivo u kontekstu blizine aerodroma kod Tivta, ali i turističkog potencijala koji nudi nedaleki Kotor, koga praktično svega par kilometara i jedan tunel dele od Tivatskog zaliva koji opet delimično gradi upravo i Luštica. Potom dolazi i do smene vekova, a ovaj aktuelni dvadesetprvi, stabilizovaće zapadnu obalu Luštice na turističkoj karti crnogorskog primorja kao svojevrsnu riznicu neobične ponude, ali zbog svojih geografskih i infrastrukturnih karakteristika, ta ponuda neće biti inkorporirana kroz masovni turizam, već kroz daleko individualnije oblike turizma.

Na taj način će još dugo ostati sačuvane brojne plažice u uvalama teško pristupačnim i zaštićenim skromnim kapacitetima turističkih plovila koje dopiru do njih, ali i razne druge poslastice, od ukopanih nekadašnjih borbenih pomorskih stanica, preko živopisnih ribarskih sela i ostataka utvrda, pa sve do neopisivih romantičnih zalazaka sunca iza horizonta od Orjena do Prevlake koji se samo sa ovih obala Luštice mogu udahnuti punim plućima.

Drugi zaliv koji Luštica gradi, zove se Trašte.

Sasvim različit, otvoreno more mu je karakteristika, i kada god sam uplovljavao u taj zaliv, sa mora posmatrano, uvek mi je donosio osećaj neke mistike, tako potrebne u savremenom životu, da sam gotovo u svakoj steni zaliva nalazio neka buduća otkrivanja koja se nisu desila.

Zapravo, jesu.

Samo, mnogo, mnogo kasnije.

U dnu zaliva, nekada hotel sa plažom, a danas samo plaža po kojoj je daleko poznatiji i zaliv, ali i poluostrvo. Peščani raj okružen stenama, Plavi horizonti.

I, otprilike ništa više, sem jednog ribarskog naselja Bogova, te nekadašnjeg vojnog odmarališta u blizini. Nekako, nikako da otkrijem u tom zalivu nešto novo, nešto što sam naslućivao ploveći tuda nekada davno.

No, danas stvari stoje drugačije, jer danas je moguće otkriti i budućnost smeštenu u omalenu kapsulu prošlosti zaliva Trašte.

Savremeno turističko naselje Luštica bay donelo je jedan novi život na ovo područje.



Kao i ribarska sela, molovi sa prostrtim mrežama, plutačama i kašetama nemarno ostavljenim posle pretovara ulova, a tako i brodovi, a posebno vojni, otplovili su na svoje poslednje putovanje, te njime zakoračili ka svom mestu u vizijama crnogorskog primorja koje su očigledno već počele da se ostvaruju.

Brodovi, topovi i podmornice otplovili su u Muzej u kome su se trajno usidrili uspešno izbegavši oštre hridi zaborava koje su pretile sa svih strana u oluji koja je sa sobom odnosila, nadajmo se nepovratno, ratove i bitke, a molovi i ribarske kuće, te uske poplačane ulice, adaptirane su za novo doba turizma čemu je najbolji primer Perast. Uspeh je bio toliki da je zapravo ispalo da je premalo starih ribarskih gradića raspoloživo za preadaptaciju za elitni turizam, u odnosu na tražnju.

Pokazalo se da ih se mora graditi...

Upravo ideja izgradnje elitnog turističkog kompleksa u jednom rustikalnom geografskom ambijentu, sa šarmom izvornog i autentičnog, ali i sa komforom elitnog turizma kakav nudi obližnji Porto Monetenegro kompleks, materijalizovala se na istočnoj obali Luštice.

Put namenski urađen upravo za ovaj kompleks, dovodi nas pred fantastičan prizor koji se pruža sa visova na kojima se nalazi glavna ulazna kapija kompleksa.

Odatle se pruža nezaboravan pogled ne samo na naselje, već i na čitav zaliv, ali i otvoreno more.

Luštica je, jednom rečju, obogaćena.

Dva prelepa lukobrana zatvaraju ulaz u marinu u kojoj se bezbedno vezuju plovila koja cenom nadmašuju većinu neketnina u kojima stanujemo, a njihovi vlasnici verovatno su i vlasnici nekog od četiri stotine stanova koji su izgrađeni i od kojih se većina izdaje za vreme kada ga vlasnici ne koriste.

No ovakvo naselje pored toga ima i apsolutno savremeno, bogato opremljeno šetalište, te poveću ponudu maloprodajnih i ugostiteljskih objekata u samom naselju, i naprosto sve ono što nekome treba da bi komforno uživao u idili jednog gotovo autentičnog primorskog ambijenta.

Naravno, sve ovde je potpuno novo i ne može biti potpuno autentično, ali kompromisi koji se prave u ovakvim situacijama, kada se nastoji dizajnirati replika nečeg autentičnog, kao da su u slučaju Luštica Bay kompleksa, postigli pun pogodak.

Ambijentalna mešavina jadranskih i egejskih stilova gradnje primorskih ribarskih naselja, učinila je da ovaj kompleks bude privlačan svima, a ne samo posetiocima bokokotorskog zaliva, tako da i gosti iz Budve smatraju posetu ovom kompleksu nečim izuzetnim.

Dalji planovi su ambiciozni, ali ekonomska isplativost je neumoljiva, te je za sada završena ova faza gradnje, a vreme će pokazati, zajedno sa ekonomskom računicom, hoće li ovo ostati konačan oblik, ili samo prva od mnogih narednih faza gradnje.













































среда, 25. август 2021.

Utvrđeni Balkan - Vrdnička Branič kula obnovljena u prvoj fazi, čeka da bude otkrivena

Komplikovana priča, bez sumnje.

Problem je što imamo neke zidine pred sobom, i neku nejasnu sliku šta učiniti sa tim zidinama.

Čak nismo ni potpuno sigurni ni o poreklu tih zidina od kojih je danas najvidljivija zapravo najsnažnija, donžon kula, ona koju znamo kao Branič kulu.

I sada stvari postaju komplikovanije, ako se zapitamo šta raditi sa tim zidinama, jer nešto treba uraditi, ali šta tačno...teško je odlučiti.

No, ovo je priča za određene nadležne institucije, a srećom, nije i za nas ostale.

Dakle, pokušao sam samo da ilustrujem kako otprilike može glasiti jedna dilema sa kojom se našla država, u ovom slučaju, identifikovana kroz Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika.

Relativno pristupačna, upravo ta kula odavno je jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog kraja.

Zapravo, danas je Vrdnik možda i najprepoznatljiviji upravo po turizmu i kuli.

Upravo ta činjenica je ono što ne ostavlja izbor, jer upravo zbog te pristupačnosti i statusa simbola kraja, nemoguće je doveka ignorisati ovaj istorijski spomenik.

Spomenik koji je nastao, pretpostavlja se, izvorno u antičko doba, negde u trećem veku, a kasnijim obnovama i ojačavanjima, predstavljala je značajan fortifikacijski objekat sledećih dvanaest vekova, sve do konačnog pada pod tursku okupacionu silu.

Tada joj se gubi vojnički značaj.


Izgubljen vojni značaj, sada je jasno, samo je tranziciona stanica na putu ka daleko većem i bitnijem značaju. Turističkom i kulturno istorijskom značaju.

I, verovatno je tu negde i ležao odgovor na dilemu šta učiniti sa ovom utvrdom.

Prionulo se na posao, te danas imamo daleko uređenije zidine, sa vidljivijim obrisima, ali i ozbiljnijom infrastrukturom za obilazak i posetu.

Pristupne staze su uređene, jer predstavljaju zapravo dopunski sadržaj najvećem trenutnom turističkom poduhvatu na Fruškoj gori, pod nazivom Etno selo Vrdnička kula, i Fruške terme.

Pritom, nad jednom od staza dizajniran je najozbiljniji poligon za fizičko vežbanje i takmičenje kakve poznajemo danas pod nazivom avantura park.

Najozbiljniji koji sam ja kod nas video, da budem precizan.

Savladavanje uspona olakšano je stepenicama u rustikalnom stilu, kao i gelenderom koji se ambijentalno savršeno uklapa u šumu sa visokim krošnjama koja okružuje utvrdu na vrhu.

Na samoj utvrdi, otkopan je još poneki segment zidina, te je sada moguće videti i kompleksniju sliku od one na kojoj je samo kula u zaraslom krajoliku. Pritom je i prilaz sada uređen sasvim pristojno, iako je vidljivo da je ovo samo jedna od faza obnavljanja.

Ipak, najupotrebljiviji su radovi izvršeni na izlaganju kule posetiocima, pre svega preko stepenišne platforme koja nas vodi do vrha, te nam omogućava i pogled unutar zidina.

I onaj još bitniji pogled.

Pogled sa zidina...

Čitav Srem na dlanu, vele, sa četiri stotine metara nadmorske visine.

Kažu i da se po dobroj vidljivosti vide i Avala i Cer.

Ne, ne mogu da potvrdim to jer ja iako jesam video obrise u daljini u svojih nekoliko obilazaka ove kule, ne mogu biti siguran koja je tačno to planina, ali za ovu drugu, iznad Šapca sam prilično uveren da jeste....možda čak i uvereniji nego za prvu koja se sa svojih 511 metara nadvija nad prestonicom.

Kakogod, ali pogled je nešto što zaista vredi.

I time čitava obnova, makar i u ovoj, sa aspekta kulture i istorije skromnoj fazi, vredi.

Nama posetiocima je sada sve na dlanu...pa čak i ako se ne vidi čitav Srem, kako kažu...