Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

петак, 31. децембар 2010.

foto album - Pruga, niz pragova i gvožđa koji spaja ili razdvaja?

Najranija moja sećanja pored vega ostalog, uvek odnekud izvuku i prugu...nekakvu prugu. Ponekad se sećam nekih uskih pruga, zaraslih u korov, a nekada me sećanje prevodi preko širokih koloseka, pustih bez ljudi, sa uspavanim, nepokretnim vagonima između kojih se sa strahopoštovanjem provlačim. Ne znam odakle sva ta moja sećanja...zapravo znam tačno odakle su, ali ne shvatam zašto još uvek u meni evociraju neka nostalgična osećanja. Rano sam otišao od porodice i povremeno sam se vraćao da ih vidim i gotovo uvek dok sam se školovao put je vodio preko železničkih pragova i tako stotinama kilometara. Možda zbog toga, nisam siguran... Ono što znam pouzdano je da nikad nisam bio načisto spajaju li pruge ili nas razdvajaju. Možda zato tako setno vidim prugu svaki put iako se nisam vozio vozovima najmanje petnaestak godina osim Šarganskom osmicom.

U svakom slučaju, retko sam propuštao priliku da svoju nostalgiju ovekovečim jednim kliktanjem aparata koje odzvanja između pustih šina. Neke od rezultata tih škljocanja podelio bih sa drugima rado. Možda još neko prepozna svoju nostalgiju kroz te fotografije, a možda se neko obraduje kada ugleda prugu i voz na slikama. Najgore je ostaviti nekoga ravnodušnim, to je znak da fotografija nije uspela...
















Objektivom po Srbiji - Jagodina i prvi Akva park u Srbiji

Četiri fudbalska terena kada bi nastavili jedan na drugi, dobili bismo dužinu svih tobogana koji prosto pozivaju posetioce prvog Akva parka u Srbiji da se na njima provozaju. To je prvo što pada u oči kada se uđe u ovoj veliki bazenski kompleks u Jagodini. Kažu da je bogatstvo drugih evropskih i svetskih akvaparkova kudikamo veće i blještavije, ali još nisam čuo od nekoga da ovaj naš, u Jagodini, nije dobar. Kažu oni koji su videli i druge akvaparkove da je ovaj ispunio standard, oni bogatiji imaju samo nešto bolju nadgradnju nad tim standardom. Moj utisak je da bi skoro sve preko onoga što se može naći u Akva parku u Jagodini, bilo kako naš narod voli da kaže - ' leba preko pogače. Ja sam poznat kao osoba koja nikad nije sasvim zadovoljna, i uvek smatra da sve može biti i bolje i lepše, ali umem da ocenim kada je nešto sasvim ispunilo svrhu, bez obzira što i dalje može biti bolje. Eto, upravo to je i moj utisak vezan za proveden vikend u Jagodini, uglavnom u Akva parku.


Zahvaljujući reflektorima psotavljenim na sve strane, uz malo mašte, kompleks je skroz upotrebljiv i noću. Prisustvovao sam sasvim solidno organizovanom lokalnom izboru lepotice upravo pored olimpijskog bazena i ambijent je bio predivno osmišljen i osvetljen. Baš onako kako kaže reklama - svetski a naše :)




Na nekom od šest bazena u kompleksu, svako će sebi pronaći zabavu, u to sam sasvim siguran. Kome se ne kupa stalno, ima i drugih načina za zabavu, tu su sportski tereni, restorani i pokretni prodajni štandovi, stoni fudbal i slično, dok je u popodnevnim satima angažovan redovno i nekakav zabavni program. Uživo, naravno.



Sve u svemu, sjajan provod, i to razumeju hiljade i hiljade ljudi. Ne samo da dolaze sa najrazličitijih strana, već dolaze i u najrazličitijim uzrastima, bukvalno od beba koje se tek spremaju da prohodaju, pa sve do onih najstarijih...ali i zbog toga najhrabrijih.








E sad kada ja skočim...:


Tereni za basket:


 

Ne pokušavajte ovo sami kod kuće, ovo mogu samo obučeni profesionalci:


Ovako nešto slobodno vežbajte i kod kuće:





Ma da vidim ja šta je to deci tako privlačno...joj, što je dobro, sačekajte deco, sad ću ja da izađem iz dečjeg bazena:







Jedna od mojih retkih zamerki odnosi se na gužvu na stepeništu za tobogane. Problem je što se zbirno puštaju ljudi na tobogane trijažom u podnožju, pa korisnici slabije posećenih tobogana trpe jednaku gužvu kao i oni koji idu na najpopularnije tobogane. Možda se u međuvremenu nešto promenilo...:


E što je dobra ova fotka, ode odmah na Facebook:







E niko, niko kao ja i moj tata :)






















Akva park u Jagodini je jedno od onih mesta ispred kojih nikako ne stoji početak rečenice: Ako te put nanese u... Ne, nemojte da čekamo da nas put nanese ovde, ovo je mesto koje sebi treba priuštiti, ma koliko daleko odlazio put kojim se nanosimo negde, na neka druga mesta.