Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 28. март 2017.

Utvrđeni balkan - Kula Nenadovića u Valjevu, utvrda, zatvor pa spomenik i muzej

Prvi srpski ustanak prema očekivanjima uzevši u obzir prilike, odvijao se u uslovima praktičnog nepostojanja borbene, ali i administrativne, ekonomske i logističke infrastrukture, i naprosto su tek u njegovom završnom delu određeni namenski objekti izgrađeni ali su oni malo ili nimalo privedeni svrsi usled sloma Ustanka. Jedan od takvih objekata je i Kula Nenadovića na brdu Kličevac u Valjevu.
Istorijska nepravda i ruganje muci da se sazida jedan odbrambeni objekat, leži u činjenici da su je odmah po slomu Ustanka preuzeli Turci i pretvorili je u zatvor i mučilište između dva Ustanka.
Nesrećnim sticajem okolnosti Kulu su i zidali i rušili Nenadovići. Jakov, tadašnji Ministar unutrašnjih poslova, sa svojim sinom Jevremom, zidali su je za potrebe ustanika, ali su iste godine morali prebeći posle sloma Ustanka, da bi je dve godine kasnije po oslobođenju Valjeva u Drugom Srpskom ustanku, srušio Sima, sin njegovog brata Alekse pogubljenog u Seči knezova koja je i predstavljala povod za prvi Ustanak.


Obnovljena u vreme Kneževine, Kula danas konačno predstavlja svoj najviši evolutivni oblik - spomenik istorije i arhitekture.
Zanimljivo je da su njeni neimari doživeli njeno obnavljanje tako da je Jakov umro iste godine kada je obnovljena, dok je njegov sin Jevrem umro istog dana kada je tri decenije kasnije Knez Mihailo primio ključeve beogradske tvrđave i na njoj najzad razvio srpsku zastavu.
Mala građevina sa tako mnogo istorije...

















уторак, 21. март 2017.

Foto album - Trajanov most, trenutak istorije i trenutak obnove na istom mestu

Obnoviti istoriju..?
Zvuči pomalo...hmm, ne znam...nisam baš siguran ni sam kako sve može da zazvuči tako nešto, ali kada komad istorije propada i kada ga nekih gotovo dvadesetak vekova lagano sustiže i u poslednjim njegovim delovima, onda je svaki pokusaj obnavljanja i ocuvanja te istorije vredan hvale i fotografije. U neko zlatno rimsko doba, Dunav je pregažen i ukroćen mostom koji je skoro čitav jedan milenijum smatran najdužim izgrađenim mostom na svetu. Naselja Pontes u današnjoj Srbiji i Drobeta, danas u Rumuniji a nekada u Dakiji, činila su most živim, a možda čak i življim nego što to danas mogu selo Kostol pored Kladova, i Turnu Severin u Rumuniji.
Izgradnjom HE Đerdap ugroženi su ostaci mosta, te se okopavanjem rova oko nosećeg stuba u solidnoj meri očuvanog, pokušalo sprečiti da savremena ekonomija odnese spomenike istorije.


Ipak, za arheologe je to možda sasvim bilo dovoljno, ali za prosečnog posetioca nikako.
Trebalo je dosta da se stvari pokrenu sa mrtve tačke i da se počne sa uređenjem celokupnog platoa koji okružuje pomenuti stub, ali danas se može reći da je konačno ovaj lokalitet dovoljno uređen i za posetu običnih ljudi, a stvari se čak pokreću i dalje od toga.
Radi se na uređenju šetališne staze koja bi trebalo da stiže sve do sat vremena udaljenog Kladova. Dokle će se stići, ne znam, ali već je i ovako uređen lokalitet prava poslastica za jedan mali obilazak još jednog od bisera Istočne Srbije.
















недеља, 12. март 2017.

Objektivom po Srbiji - Banja Ždrelo, Mlavske Terme, biser istočne Srbije u savremenom ruhu na najizdašnijoj prirodi

U sred ničeg!
I nekako, niotkud...putem nekim ravnim, posred neke ravnice oivičene nekakvih privlačnim brdovitim predelima...pitomim i divljim u isti mah...
Odjednom, se stvori nekakav dvorac sa svim elementima srednjevekovnog, a opet potpuno novo.
Zanimljivo, nadasve, deluje ta banja pred nama.
Banja usred ničega...
Za banje znamo, za terme sa prirodnim toplim vodama takođe, sve je to postojalo još od Rimljana na ovim prostorima. Banja Ždrelo je definitivno nešto posebno, a razliku pravi volja i odmerenost onih preduzimljivih ljudi koji su odlučili da od još jednog poklona prirode koji se u Srbiji veoma slabo prihvataju ili se ponekad čak i ne primećuju, napravi ono što je zaista postalo biser istočne Srbije.
Ne odjednom, ne, potrajalo je, a čak i dalje traje, već je jasno da se kraj ne nazire. Svaka godina donosi nešto novo...


Sećam se kada su mi prvi obrisi privlačili pažnju dok sam prolazio glavnim putem od Žagubice ka Petrovcu ili obrnuto, delovalo je kao nešto što teško može postati nešto više od propalog pokušaja da se neki prirodni izvor termalne vode oplemeni do nivoa turističkog odredišta na koje vredi svratiti, a kamoli zaputiti se namenski ka njemu.
Greška u proceni.
Srećom...
Sjajni kompleks iskombinovan od prenoćišta, preko nekoliko bazena sa vodom prirodno toplom vodom i temperaturama od preko 35 stepeni, do restorana i igrališta na zaista visokim standardima projektovanim i napravljenim. U neposrednoj blizini nalaze se i mesta koja bi valjalo obići, a to su pre svega manastiri Blagoveštenje koji svojom neobičnom lokacijom predstavlja vrlo atraktivan doživljaj pojma manastira, i daleko čuveniji ali i kompletniji Gornjak, nešto dublje u Klisuri, takođe delimično uzidan u stenu.
A ovo dalje neka bude u slici jer je i sama fotografija upitna kad treba opisati ovaj ugođaj, dok su reči definitivno suvišne...