Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 30. септембар 2014.

Objektivom van Srbije - Tivatska Marina, najveće pristanište za najveće jahte, impozantno da bolje ne može...

Austrougarska mornarica je za svoje potrebe izgradila u Tivtu pristanište za popravak, popunu i naoružavanje brodova nazvano Arsenal, i, eto...tako je to nekada počelo. Nekada...pra-davno, reklo bi se.
Malo manje davno, pre nešto više od pola veka, posle Drugog svetskog rata mlada država nasleđuje ovu luku ali onda više nema značaj kakav je nekada imala u Austrougarskoj. Promenila se koncepcija ratovanja, ekonomske mogućnosti su diktirale šta bi se, a šta se ne bi i tako je valjalo naći pravu svrhu Arsenalu u novom dobu. Remont, da.
I to kakav remont! Remont za podmornice, jedini u državi koja među retkima u svetu uopšte proizvodi podmornice. Uz njih, Arsenal je ugošćavao i najveće ratne brodove nekadašnje JRM i pružao im neophodan tretman i popravke, produžavao im život i tako sve do novg rata kada je primio gotovo čitavu flotu nekadašnje zajedničke države kada se i postavilo pitanje - čemu?

To pitanje je ujedno i početak Rekvijema Arsenalu kakvog su ga gradili i nadgrađivali, a zadnje reči istog Rekvijema sasvim sigurno su odjeknule kroz odluku da se odobri izgradnja privatne Marine i turističkog kompleksa Porto Montenegro, jedinstvenog u ovom delu Jadrana koji prima i jahte duže od stotinu metara!


Agave, kaktusi, palme, jarboli, konopi, šetaći, luksuzni restorani, butici sa reklamama najvećih modnih brendova...naprosto je hrpa impresija ono što oduzima u momentu čoveku moć da nekakvim redom posloži sve ono što mu oko vidi.  Neposredno uz Tivatsku Rivu, smestila se najveća marina na ovom delu Jadrana, u svoj svojoj glamurnosti i veličanstvenosti. Iako je kompleks tek napola dovršen, jasno je koliko je izmenjen ovaj deo sveta jednim takvim potezom. Kažu da dan ume da košta i po 500 eura, pa iako nisam siguran da je to baš tačno, sasvim sam siguran da onome ko ima i želi da toliko plati vez za svoju jahtu, Porto Montenegro ima šta da pruži.
Sad nam samo ostaje da se malo i prošetamo nekadašnjim Arsenalom, do neprepoznatljivosti transformisanog u nešto veličanstveno i savremeno.




























































I lagano, rastanak s mesta gde je nakada bilo sasvim drugačije, i mada je imalo svojih čari i još budi sećanja, nikada ovako prijatno nije bilo...Arsenal neka počiva u sećanju, nasledilo ga je bolje...pa zar to ne želimo svi za sebe?