Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

петак, 31. јануар 2020.

Objektivom po Srbiji - Gružansko jezero...ili Knićko jezero...ili Šumadijsko more...svejedno, lepota je tu, nadomak ruke

Sakrilo se ovo jezero malo.
Pomalo stidljivo, na neki način.
Početkom osamdesetih pregradnjom reke Gruže, nastala je ova lepota.
Uglavnom sakrivena od pogleda...
Izuzev trenutka kada sa mosta na lokalnom magistralnom putu pukne pogled i zablista jezero u svoj svojoj raskoši.
Sa preko četrdeset kilometara obale na kojima nalaze svoje zadovoljstvo i ribolovci i kamperi i kupači, ali i preko sedamdeset vrsta ptica koje ovde obavezno zastanu u svojim seobama.
Poneki čun ribarski, poneki plivač...
Uglavnom, lepota na sve strane...
Bogato ribom.
Nekome i to znači...
Ne preterano bogato pratećim sadržajima koji bi mnogima značili.
Na jedan naglašen način nepravedno skrajnuto sa mapa turizma.
Veliko jezero nadomak Kragujevca...
Nema mnogo uređenih staza za šetnju.
Ne.
Nema ni parkinga.
Nema zapravo gotovo ničega što bi privuklo.
Naravno, izuzev onog pogleda sa mosta...
Naprosto da se čovek zapita, jesmo li uopste videli potencijal te lepote.
Pa ipak, najbolje je zapitati se upravo na nekoj od obala.
U miru i tišini.
U mirisu velike vode.
U ugođaju pogleda koji se može meriti i sa ponekim pogledom na more.
Tu je najbolje zapitati se.


I posle tog pitanja na koje je odgovor ipak znan...zakoračimo.
Levo ili desno...nije previše važno.
Svuda je lepo.
Nema greške.
Nema pogrešnog pravca.
Nema toga nigde dokle puca pogled na obale jezera i scenografiju kojom nebo išaraju oblaci, a tek poneka od moćnih barskih ptica ukrasi taj pejsaž svojim drskim letom.














































четвртак, 30. јануар 2020.

Objektivom po Srbiji - Pavlovačko jezero, voda koja prija i poznatima

Negde pominju Rumu.
Negde Vrdnik.
Negde, oba mesta...
I verovatno su svi u pravu.
Do Pavlovačkog jezera može se sa obe strane.
Podno Fruške gore, šćućurilo se još jedno u nizu veštačkih jezera.
Pomalo lenjo...a pomalo smirujuće.
Kako god da se gleda na tu mirnu površinu vode u kojoj, kažu, ima i ribe poprilično, pogled mora biti lep. Jer, jezero je lepo svakako.
Pecali ili se samo prošetali.
Konačno, na jednoj obali jezera nikle su sjajne kuće za odmor za koje se vezuju neka poznata imena.
Ukoliko porodica najboljeg sprskog tenisera ikada, a možda i najboljeg svetskog tenisera pomisli da ovde treba uložiti u kuću za odmor, ne sumnjam da je u pitanju višestruka ocena lepote jezera.
Dakako, i pristupačnosti.
I infrastrukture.
Tek, ova diskretna lepota jezera nije ostala nezapažena.
Kudoš se zvao potok koji je pregrađen branom.
Otud se i danas spominje isti taj naziv i za jezero.
Kudoš.
No, ma kako ga zvali, lepo ostaje lepo.
Možda ne baš tipično vojvođansko...
..ali veoma lepo vojvođansko jezero.
Malo jeste, ali su mu obale pristupačne.
Krajolik podno brane je apsolutno tipičan sa odvodnim kanalom za preliv i drvećem u daljini.
Brana je dugačka nekih 400 metara, a pristupnih puteva ima sa obe njene strane.
Obale i tamo gde su strme, to su blage strmine.
Poneki detalji govore i o nemaru blagom...
..dok poneki govore i o hedonizmu.
Jer zbog toga je moj objektiv uspeo da ulovi i pletenu stolicu u vodi, ali i teretanu na obali samoj.
Naravno, ispred jedne od vila poznatog sveta koji je ovde sebi odlučio skućiti dom za odmor.
U principu, ima svega.
Uključiv i čamac bez vode...


Naravno, na obalama je lako moguće pronaći i mesta za loženje vatrice.
Izletište nije uređeno ali očito je da to ne smeta izletnicima.
Konačno, ovde sve prosto vuče na izlet...
Toliko je posebno ovo mesto...