Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

субота, 29. август 2020.

Objektivom po Srbiji - Deliblato i Čardak, na vratima jedinstvene i čuvene peščare

 Park prirode...pa, parkova prirode ima, srećom, poprilično, ali postoji i jedinstvena definicija za neke od tih parkova, i otprilike glasi Spomenik istorije prirode.

Zanimljiv izbor reči.

I, veoma tačan, bar kada je u pitanju poslednja i jedinstvena peščara u Evropi. Čuvena Deliblatska peščara, a nekima znana i kao Banatski pesak.

Prve asocijacije na peščaru kod prosečnog posetioca su vezane za pustaru na kojoj nema živog sveta, rastinja i slično. Naravno, te asocijacije su ne samo netačne, već i suprotne stvarnom stanju. Peščane dine i lesne zaravni među njima zapravo su plodne, formirane milenijumima, i tek nekoliko vekova unazad na jednom od njihovih ulaza, na možda i najprometnijoj liniji turista i posetilaca, smestilo se Deliblato.

Neveliko selo na samom obodu Peščare, koje pripada i u potpunosti gravitira svom administrativnom jezgru u Kovinu, i koje kao i većinu sličnih mesta, mladi uveliko napuštaju.

Perspektive razvoja, pa time i opstanka, zaista su skromne. Nema mnogo solucija, i najizglednija je upravo turizam. Da, upravo turizam ima potencijal ovde, jer sama Peščara u celini, ali i jezero Kraljevac u samom mestu, daju nade u turističku perspektivu. Blizina većih mesta kakva su Pančevo, ali i Smederevo, definitivno mogu dovesti ovde ne samo stanovnike ovih gradova, već i njihove posetioce. Jer, svega pola sata vožnje od Smederevske tvrđave do potpuno drugačijeg, ali ništa manje interesantnog ambijenta Peščare, itekako mogu biti sjajnih pola sata...samo ako bi neko posetiocu to šapnuo na uvo.

Pa ipak, najveći broj posetilaca i dalje dolazi iz Beograda, odakle dolaze i poneki kupci sada već brojnih zapuštenih kuća koje zbog blizine jezera Kraljevac i same Peščare pretvaraju u vikendice, menjajući im namenu. Hoće li Deliblato to umeti da iskoristi, videćemo. Za sada je ohrabrujuće što se na vikendom gotovo prepunom parkingu ovoga leta, ispred paviljonskog sportsko rekreativnog kompleksa Čardak, može videti veliki broj upravo beogradskih tablica. Svega osamdesetak kilometara udaljen, ovaj sjajni komad prirode prilagođen izletničkim potrebama, donekle je uspeo da promoviše samu Peščaru, pa i Deliblato. Dalje je na samim meštanima da eksploatišu ovakav uspeh.


Priroda je ovde odradila svoje. Ljudi su na potezu.

Vreme interneta i online marketinga, šansa je za Deliblato.

Populacija u osnovnoj školi se prepolovila u odnosu na nepune dve decenije unazad, kažu. I to je zaista problem, jer kada pričamo o savremenom marketingu koji je preko potreban lokalnom stanovništvu da bi mogli živeti od sjajne prirode kojom upravljaju i u kojoj žive, nosioci baš treba da budu mladi.

Upravo oni mladi kojih je sve manje. Odlaze i za sada se ne vraćaju.

Nažalost, sve su to slike koje nisu specifične samo za ovaj kraj, već i za mnoge druge. Posetiocu može biti čudno, jer mali izlet u ovaj kraj donosi perfektne uspomene, ali i u stanju je ostaviti baš zato u čudu onoga ko prođe ovim krajevima, kako cela priča nije bolje organizovana i promovisana. 

Deliblato kao da spava i dalje, nekim poludubokim snom iz koga mora da se trgne.















Upitati ovde bilo koga za nešto što vredi videti, doneće samo jedan odgovor - jezero ili Čardak. 

Za Čardak moramo zakoračiti u Peščaru i to kroz pravu šumu. Solidan asfaltni put i dosta oznaka odvešće nas pravo na izletište koje ume biti i prepuno.

Ko ponese sa sobom loptu bilo koje namene, biće na dobitku zbog obilja sportskih terena, kako namenskih, tako i prirodnih.

Šetnja, sport, razonode i u vidu osveženja u restoranu, a prirodan hlad od letnjih vrućina, sve će to ućiniti upečatljivim boravak ovde, ma koliko on trajao.

I, svakako, pešačke staze koje mnogi vole, ovde se ukrštaju, počinju i završavaju.


















понедељак, 24. август 2020.

Objektivom po Srbiji - Pančevo, grad na ušću Tamiša, daleko lepši od industrijskog imidža koji ga prati

Prva asocijacija većine ljudi koje znam na pomen Pančeva, sigurno je zagađenje.
Rafinerija. Čudno, jer to svakako nije jedina rafinerija kod nas, ali eto...takav odgovor dobijam najčešće.
Petrohemija se ređe spominje, mada je ključ upravo u tome.
Druga asocijacija je definitivno buvljak.
Iako odavno izgubljen značaj koji je imao devedesetih, ovo gotovo legendarno mesto za prodaju svega i svačega, i danas je mnogima sinonim za kupovinu jeftinog.
Pa, koječega jeftinog.
Takođe, još jedna neprecizna i pomalo zastarela informacija.
Tek možda negde na trećem mestu može se naći šetalište kraj Tamiša kod daleko manje upitanih za asocijaciju na Pančevo.
Potpuno neopravdano, ako se mene pita.
I, na tom trećem mestu ova asocijacija možda deli čak svoj rang sa Đorđem Vajfertom.
Pivo, dakako. Eliksir ovom našem narodu koji pomaže kod odvezivanja jezika i zapuštanja stomaka, ali i jača socijalnu anti-distancu ako upotrebimo savremeni termin i malo ga prilagodimo zarad potrebe da pojasnimo otkud je jedan Guverner narodne banke, te najmoćniji industrijalac svoga doba u državi, ali i utemeljitelj modernog rudarstva dospeo na spisak sinonima ovog našeg naroda. 
Ta, krivo je pivo. Ona, ne baš retka rečenica... :)

Pa ipak, u pozadini silnih asocijacija, Pančevo gradi svoju senovitu kulturnu snagu još od pradavnina čak, dok mu se pominjanje jednog od oblika imena vezuje za dvanaesti vek.
Turbulentna i nasilna vremena ne zaobilaze ga nikako, te se nekoliko puta potpuno raseljava i vraća stanovništvo, a naseobine na ovom mestu menjaju imena spram novih osvajača koji njima vladaju.
Krajem srednjeg veka Pančevo konačno počinje dobijati sve veću ekonomsku ulogu koju do današnjih dana nije ispustilo. Značaj položaja na ušću Tamiša u Dunav, a potom i velika blizina Beograda, odlučiće i dalju sudbinu grada, pre svega upravo u ekonomskom smislu.
Danas je veliki deo nekadašnjih ekonomskih objekata sačuvan kao svojevrsno kulturno dobro, izloženo pogledima posetilaca, i apsorbovano u turistički potencijal grada vrlo vešto.
Upravo pomenuti potencijal, sadrži i parkove, kej kraj reke i živopisne individualne vezove za čamce u vidu pobodenog kolja, te svakako nekoliko izuzetno lepih crkava, šetališta i urbanih džepova.
U par reči rečeno, sve što je potrebno za jedan celodnevni izlet u sam grad.
Grad za koji se vezuju imena nekoliko slavnih slikara, pisaca i pesnika, te vrhunskih sportista i drugih. Nekih koji su rođeni, a nekih koji su se školovali i boravili u Pančevu.
Grad na čijem je području do sada snimljeno preko 170 filmova...zvuči li nam to intrigantno?


Svakako da je poseta Pančevu mnogo više od posete samom gradu, obzirom na okolinu koja ume biti podjednako zanimljiva i logično je da i o tome valja razmišljati, ali na ovoj stranici pokušaću da čitaoce provedem kroz neke odabrane delove samog grada. Nastojaću da približim jednu prilično uobičajenu letnju atmosferu grada u kome se smenjuju i manifestacije, koncerti, ali i razni drugi događaji.
I svakako uz nadu da će te fotografije prikazati moj stvarni i duboki naklon ovom gradu ovenčanom neopravdanom tamnom slavom zagađenja, pokušaću da makar odškrinem njegove lepše strane svima koji bi ga možda posetili, ili ga ponovo obišli vođeni nekim lepšim motivima kojima Pančevo obiluje zaista. Pa, neka obilazak u fotografijama sada i počne...













































































I, konačno kej.
Na kej se stiže, sa kejom se najčešće zavšava dan.
Šetnja, ali i večera, provod u luna parku za one mlađe...
Izbor je uvek veliki.
Poneko peca, poneko trenira.
Poneko prelazi preko reke do čuvene čarde.
Kej je i ugostio više puta moto skupove, ali i oldtajmere.
Kej je mesto sa koga se ide na sumiranje utisaka pred spavanje.
Možda to i najrečitije opisuje kej kraj Tamiša...