Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

недеља, 23. јун 2019.

Foto album - Muzej ergele Karađorđevo, mesto na kome se čuva zaista jedinstvena istorija...

Ergela Karađorđevo.
Nekada znana i kao vojna ergela.
Titova čak...
Zbirka pehara...
Zbirka i kočija, fijakera i saonica...
Zbirka puno toga što se teško može naći na drugim mestima.
Lovište.
Morović...i danas tajanstveno na neki način.
Zapravo, sve to nije toliko mistično, ali neka...oreol misticizma obavija Ergelu i danas.
Pa ipak, ono gde tajni nema...ili...bolje reći, tamo gde su tajne dostupne, nalazi se otvoreno posetiocima i ponosi se jednim jedinstvenim eksponatom.
Ne, nije pehar...a kakvih samo pehara ima...
Ne...ne, nije ni sedlo...bez obyira što neka oduzmu dah u svojoj pedantnosti i savršenosti.
Kočije..? Ma ne...nisu ni kočije...mada ima takvih ispred kojih staneš pa dugo mozgaš oko nekih detalja čemu li služe.
U pitanju je Knjiga utisaka.
Vele, najstarija u celom regionu.
I valjda i jeste tako, jer naći utiske starije od 1924. godine...kanda je malo teži zadatak danas.
Pa ipak, eto...trebalo je 36 godina da se uopšte neko seti da postavi knjigu utisaka...
Najpoznatiji potpis koji stoji u njoj, u ovom muzeju, jeste Titov.
Potpis, ali ne i utisci...
Arogancija ili nešto drugo, tek, danas tako malo nedostaje da ovaj muzej zaista ima jedinstvenu, ali i zaokruženu priču.
Ne mari, lako je znati utiske koji nisu upisani ako se zna koliko je puta dolazio ovde...


Doći na Ergelu već je samo po sebi lep doživljaj.
Obići Muzej ergele...e, to je već ono što zovemo bonusom...ili, kako narod voli da kaže - 'leba preko pogače...
A na kraju, upisati se u knjigu utisaka, onu jedinstvenu...
Nema tog stepena u komparaciji užitka...
Ili možda ima.
Vredi otkriti.
Vredi probati.
Vredi doći.





















среда, 19. јун 2019.

U šetnji po Beogradu - Ušće, uvod u najveći beogradski park

Posečena neka stabla.
Velika frka.
Golemi problemi.
Posađena neka nova stabla.
Više nego što je posečeno.
Golemi problemi nisu rešeni...ne znam...
Ono što nije dobro je da se čitava priča gradi oko nekih manje bitnih stvari od ideje da se jedan veliki zeleni i nikako iskorišćeni prostor pretvara u najveći beogradski park.
Beogradsko Ušće poznato je, pre svega, kao šetalište, čak i šetalište za kućne ljubimce, ali i trkalište, te svakako mesto za noćne izlaske na splavove.
Ono po čemu nije poznato uopšte su sadržaji koji bi svakodnevno privukli ljude da ovde provedu svoje slobodno vreme.
A šteta...prava šteta.
Velik prostor. Sve zeleno.
Reka pri ruci.
Čuj - reka..?
Dve reke čak.
I najzad je nekome sinulo i hoce...
Počelo je sa konačnim preuređenjem Muzeja Savremene umetnosti, a sada već stiglo i do ideje gondole.
I ide se i dalje, ako se dobro može naslutiti.
A dotle, evo kako teče preuređenje najveće urbane neiskorišćene zelene površine u najveći beogradski park, tokom proleća 2018.godine...



Staze za šetnju i bicikliste.
Klupe, rasveta...
Česme.
Mobilijari za decu...
ima koječega, ali je očito da nedostaje još toga.







Tereni za različite sportove...














Skejt park koji ipak ostaje prošlost za ovaj deo grada...