Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 24. март 2015.

Foto album - prvi dani proleća u Sremskim Karlovcima na Dunavu

Sunce.
Dugo najavljivano i željno iščekivano.
Zima nije bila naročito hladna, mada je imala svoje momente, naravno.
Dugačka?
Nisam siguran ni to, trebalo bi da smo navikli na toliku zimu do sada, ali nekako se ipak odužila. Nepotrebno, svakako.
I konačno to sunce, ne ono zimsko koje smo viđali ove zime, ruku na srce, već ono prolećno, ono koje - obećava.

Vikend, sunce, aparat, društvo, sve se sklopilo, nedostaje samo ideja.
Sremski Karlovci i riblji paprikaš na Dunavu zvuče gotovo kao savršen izbor.


Iako su po mom skromnom mišljenju Sremski Karlovci najlepše mesto u zemlji i stoga zauzimaju posebno mesto na ovim stranicama, prosto mi je nemoguće odoleti i na ovom mestu ne dočekati prvi prolećni vikend.
Kao i uvek, dolazak iz pravca Beograda starim putem i dilema na semaforu u Karlovcima - levo ili desno prvo skrenuti?
Ideja o Karlovcima se realizuje u oba slučaja, levo je gradsko jezgro i duhovna hrana, desno je Dunav, obala, odmor za oči i onaj riblji paprikaš. Iz ne baš misterioznih razloga, put nas je odveo na desno prvo, u zagrljaj Dunavu i upravo tom paprikašu.







Oh, da, po ovakvom danu malo talasa ume prijatno da iznenadi objektiv, teško im je odoleti.








Scenografija za paprikaš je postavljena i samo se čeka da konobar iznese tu vruću i umereno ljutkastu poslasticu.








Zatim nazad na onaj semafor, pa na suprotnu stranu, punih i prezadovoljnih stomaka. Sjajan paprikaš, blago ljutkastog ukusa na nepcima, a nešto oporijeg i ljućeg ukusa u novčaniku, čak i bez ikakvog računa...ali kad nekoga omami ovakav dan i ambijent, kasno to shvati :)


I tu smo. Jedan pravi prelepi prirodni tepih ispred Bogoslovskih zgrada zaista zaokružuje priču kojoj objektiv ne može odoleti.











 



















недеља, 15. март 2015.

Objektivom po Srbiji - Smederevo, grad berićetnih grožđanih jeseni, čelika i istorije

Nekih šezdesetak kilometara od Beograda, nizvodno prateći Dunav, smestila se stara varošica Smederevo. Koliki napor može biti jedan jednodnevni izlet do nje?
Oh, a tako mnogo toga može da ponudi taj izlet, tako mnogo...

Zaštitni znaci grada definitivno su Tvrđava, Železara i Smederevske jeseni, ali kad se stigne na ove prostore, ponuda je kudikamo šarolikija. Jedna prekrasna gimnazija, trg, ili manje poznata Vila Obrenovića, samo su deo te šarolikosti koju putnik može upiti u tom predloženom izletu.

A opet, za one koji bi radije iz fotelje videli o čemu se radi, evo i nekih utisaka koje u velikoj meri ume da prenese moj objektiv.


Onima drugima kojima nije prevelika avantura da se zapute na tu stranu, neka ove fotografije posluže kao mali izlog onoga što mogu videti. Naravno, Tvrđava sa svim svojim specifičnostima je obrađena u zasebnoj temi, a ubrzo će dobiti i još jedan pogled, taman kako i ovakva građevina zaslužuje.

Sve ostalo, više manje je tu, sa izuzetkom Vile Breg, zaveštanja dinastije Obrenovića, koja takođe ima svoju stranicu.





Eh, jedan zanimljiv rukavac na koji nećete doći da zabacite štapove definitivno, jer za to uvek ima boljih mesta, ali ćete teško odoleti da ne posvetite koji minut gledanja domaćih pecaroša koji na najrazličitije načine, ali sa nekom uniformnom smirenošću nastoje da ulove svoj trofej...



I jedna od lepših ranžirnih stanica u državi...


...ali i jedna od ružnijih autobuskih stanica, takođe.



Čuvena gimnazija...






I jedno istorijsko stablo...sa posvetom.




















Trg sa Crkvom i gradskom kućom, fontanom i šetalištem...














Eh, burići...teško je u Srbiji naći snažniju asocijaciju na rustikalni stil života u ne tako davnim danima za nama, nego što su to burad sa vinom. Nažalost, sve je to odavno hemija, alijas industrija, i burići su tu mahom za ukras, ali je lepo, van svake sumnje.









Konačno, šetalište, korzo, promenada, kakogod ga zvali, svrha mu je uvek ista. Onaj lepši deo životnih momenata mnogi Smederevci vezuju baš za ovu ulicu.