Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 30. октобар 2017.

Objektivom van Srbije - Bled, jedinstven spoj prirode i istorije u savršenu magiju

Bled je, manje - više poznat u meri u kojoj je čak jedna od prvih asocijacija na Sloveniju.
Tako je to već, verovatno, i vekovima.
Stražari na ulasku u Nacionalni park Triglav i baškari se na obalama istoimenog jezera po kome je i najprepoznatljiviji. I ta prepoznatljivost grada po jezeru verovatno isto toliko traje.
Nema ekonomske dobiti od samog jezera izizev turističke komponente, ne, ali zato turizam ovde poprima jednu sasvim drugačiju dimenziju. Sve je njemu podređeno, a opet je sve nekako odmereno, zauzdano od preterivanja u bilo kom obliku i na neki neshvatljiv način u savršenom skladu sa idejom očuvanja svega toga još ko zna koliko budućih pokoljenja, vekova...
Priroda kao da je netaknuta a opet u potpunosti prilagođena turističkim potreba savremenog posetioca iz sveprisutnog potrošačkog društva.
Infrastruktura sasvim dovoljna i funkcionalna, a sadržaji sve bogatiji pri čemu neki novi nimalo ne remete tradicionalne sadržaje. Naprotiv, kao da se dopunjuju u jednoj nesvakidašnjoj harmoniji.
Jer, kako bismo inače shvatili jedan srednjevekovni zamak sa tradicionalnom a i dalje funkcionalnom štamparskom presom stavljenom u funkciju proizvodnje unikatnih suvenira na licu mesta, sa, recimo zabavnim dinoparkom koji obuhvata ne samo praistoriju, već baštini i neke zanimljive sadržaje kakva bi bila replika Stounhedža, i sve to na manje od dva kilometra udaljenosti?
Nema puno toga da se kaže, dovoljno je reći - perfektno.


Naravno, u centru svega je i dalje samo jezero, kupališta i sadržaji tradicionalno u starom aristokratskom stilu, sa naglašenim šmekom nekadašnjeg načina života elite u mondenskom mestu.
I dalje se brodićem može stići do crkve na ostrvu, ali nema velikih glisera koji kvare ovakve ugođaje, nema zapravo ništa od onoga što bi oskrnavilo onu ideju provoda sa kojom se polazi u Bled.


Kapacitetno mesto, definitivno, a opet potpuno uređeno kao da je reč o letovalištu samo za nekolicinu odabranih. Neverovatno.
I što je još bolje, nije samo letovalište, naprotiv, zima tek dovodi turiste koji ponovo dobijaju sve ono što se očekuje od jednog starog aristokratskog odmarališta.
I naravno, i dalje ih ne remeti ništa u tom idiličnom zimovanju, jednako kao i leti.
Ne nedostaje ništa što bi trebalo, a nema ničega čto bi kvarilo ili bilo višak.


I taman kad čovek pomisli da je to sve, sa visine nas pogleda srednjevekovni dvorac Blejski grad sa koga je pogled i najlepši.
Svakako, najmanje što on zaslužuje jeste zasebna stranica.











POgled na dolinu u koju se smestio Bled, povremeno nije ništa manje impresivan od pogleda na jezero, ali koji god da je od ta dva pogleda lepši, samo ilustruje lepotu usred koje se Bled smestio i čeka svakoga od nas.
Jednostavno, ovo je nešto što bi svako trebalo da uvrsti u svoje uspomene ako želi jedan ispunjen život. Ne mora, svakako, ali šteta bi bilo ;)





уторак, 24. октобар 2017.

Objektivom po Srbiji - Rajac, tamo gde se zna ko kosi a ko vodu nosi

Kosidba na Rajcu.
Prva i nepravedno uglavnom jedina asocijacija na Rajac je njegov najpoznatiji brend, čuvena tradicionalna Kosidba na Rajcu.
Pa ipak, vredi tamo otići i bez te najčuvenije kosidbe na ovim prostorima.
Lepota Suvobora kome geografski pripada Rajac, ovde na momente dira maksimum.
Pećina?
Naravno, i toga ima.
Vodopad takođe. Nema uvek vode ali nije strašno.
Najlepši je kad obiluje vodom, svakako, no priroda koja ga okružuje pleni čak i kad presahne voda.
Nije planina, barem ne zvanično.
Nedostaje mu štošta iako ima visinu.
Pa ni to nije strašno.
Samo je lepo.
Ima spomenike.
Ima česme.
Ima maštovite i kreativne kućice i imanja.
Ima odmarališta, ima kamenolome.
Ima skoro sve...


Domaći proiyvodi predivni.
Napravljeni od koječega, ponešto nisam ni znao da postoji i uspeva. Barem ne pod tim nazivima.
Džemovi, pekmezi, rakije. Svašta pomalo, a sve lepo.
Pešačenje po planinama kao da ovde nalazi neku svoju jasniju definiciju. Kao da prima neki poseban šmek, ili mi se možda samo čini, ali definitivno volim da svratim tih desetak kilometara od Ibarske magistrale do vrha koji je nepunih 850 metara nadvisio more...





















недеља, 15. октобар 2017.

Objektivom van Srbije - prekrasni Rovinj, kažu, najromantičnije mesto na svetu

Na svetu...ne znam.
Uvek mi je to pominjanje sveta nekako pretenciozno, ali ume da zvuči i simpatično. Baš kao u slučaju Rovinja i najromantičnijeg mesta na svetu. Rovinjani tako misle.
Da budem iskren, postoji negde u mojoj životnoj agendi i poneki što sam i ja ponekad tako pomišljao. Verovatno je za mene zaista bio nekad Rovinj bio najromantičniji na svetu.
Konačno, i danas ga pamtim kao sinonim za romantiku.
I tada krenu slike da se ređaju, a godine brzo nestaju do nekog drugog, davnog i romantičnog vremena. Eto...
Ono što je sigurno je da je reč o veoma starom gradiću, delu rimskih civilizacijskih tekovina u Istri koje su se uzdigle u neposrednoj blizini praistorijskih naseobina u ovom kraju.
Mudrim rukama vođen, često je grabio povlastice od Mlečana, Dubrovčana ili Nemaca i priklanjao im se spram njih, te na taj način u brnim vremenima izbegavao tragične posledice.
Danas je jedan od turističkih zamajaca u Hrvatskoj, iy godine u godinu prvi obara milionske brojke noćenja. Može li se bolje podičiti vlastitom pameću kroz istoriju?


Sećanja vode i do duvanske fabrike, broda restorana, ali i dosta toga drugog, dragog...
Danas je slika unekoliko drugačija, ne mnogo, ali bitno. Nabolje, srećom.
Turizam danas ima neko drugo i veoma konkretno značenje a da se pritom njegovi glavni atributi nisu mnogo promenili. Na neki način, sve je skoro isto, samo dosta bolje.
Ili sam ja to samo previše sentimentalan.
Tek, sa nekim novim očima vidim terasu Franjevačkog samostana, Gradsku Palaču ili Gradsku uru, nekako je sve to sada malo izraženije i izloženije.
Gostiju je primetno više, a opet je nekako sve u okviru nekog opuštenog reda, nema haosa koji prati toliki priliv ljudi. Ne znam...možda sam ipak sentimentalniji nego obično.
A kako i nebih, pa reč je o Rovinju.
Najromantičnijem mestu na svetu, nadomak Limskog kanala, u senci sunca, kako je to nekada često govorio jedan drag lik iz mog života.



Onaj duvanski dim se nekada ovde proizvodio...



























































I onda je prljavi ples jednog drskog galeba. Bez trunke straha, bez imalo respekta...atrakcija.