Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 26. октобар 2010.

Objektivom po Srbiji - Park minijatura, istorija i duhovnost u razmeri 1:17

Kada zauzmeš neko četrdesettreće mesto u svetu, zvuči da i nije neki uspeh. Trinaesta pozicija u Evropi nekome ume i malo bolje da zazvuči, ali zavisi od slušaoca. Ipak, prvi i jedini u Srbiji kao pozicija, nema alternativu. Teško da ćemo naći nekoga ko se ne bi složio sa time.

Na pojam 'biti prvi' uglavnom se kreiraju asocijacije o originalnosti, iako to ne mora nužno biti i tačno. Prvi u Srbiji, kao što možemo zaključiti, u ovom slučaju znači imati prethodno četrdesettri šanse za dobiti ideju, ali izbor ideje koja bi baš ovde bila pun pogodak, prilagođavanje te ideje domaćem ambijentu, mentalitetu i publici, a zatim i izbor samog motiva koji će biti prikazan, ništa nisu manji od truda da se u napravi izbor objekata koji će biti prikazani, pribavi dokumentacija na osnovu koje bi se uradile minijature, u zanatskom smislu napraviti nepogrešivu repliku i obezbediti scenografiju u kojoj će sve to doći do najboljeg izražaja. Kad se čovek malo zamisli, onda i ono 'biti prvi' lako može biti sasvim opravdano relativizovano naspram silnog truda, entuzijazma i želje, a posebno istrajnosti da se napravi jedan kompleks kakav je danas Park minijatura.






Nedaleko od Despotovca, zapravo gotovo na samom izlazu ka Resavskoj pećini, smestila se usamljena kuća sa leve strane puta, ispred koje se vidi da je uređen parking, ali je intriga u dvorištu iza kuće koje je zaklonjeno ogradom, priznaću, ne baš uklopljenu sa onim što je unutar nje. Ipak, velika tabla na putu i putokaz na njoj, nedvosmisleno govori da smo stigli na odredište,  a ono je upravo naša istorija i duhovnost prikazana u razmeri 1:17. Reč je o Parku maketa, kao što se dalo naslutiti, iako tek četrdeset trećem u svetu a trinaestom u Evropi, prvom i zasad jedinom kod nas.










Izložene su makete koje su verna reprodukcija naših najslavnijih crkava, manastira ali i seoskih kuća karakterističnog stila gradnje, koje u pomenutoj srazmeri zaista sa velikim uspehom dočaravaju duh vremena koje simbolišu i tokom koga su originalno i nastale. Da li stanemo ispred Manasije, Ravanice ili Kalenića, naprosto je svejedno, jer svaka maketa priča svoju priču, svaka ispunjava svoju osnovnu ulogu - navodi na pitanje 'A kada ću da obiđem zaista ovaj manastir?'. Nekako se centralno postavila Žiča, crveni se kao da se šepuri među ostalim eksponatima, ali...uglavnom - uzalud. Svaka maketa je priča za sebe, svaka je lepotica na svoj način i svakoj čovek prosto mora da posveti neophodnu pažnju, jer ga svaka pleni svojom vernošću originalnom izgledu, a odmah zatim i stilom arhitekture, što je uglavnom dovoljno da u posmatraču uzburka razna osećanja.











Put do Parka minijatura uglavnom nije baš stavka koja ostaje u sećanju, ali čitav kraj obiluje raznim motivima za najmanje celodnevni dolazak, a ni vikend baš ne bi našao suviše slobodnog vremena. U okolini su čuvena Resavska pećina, Senjski rudnici, Pasuljanske livade, Manasija i Ravanica u svojim prirodnim veličinama, zatim vodopadi Lisina (Veliki Buk) i Prskalo, naš najveći. Stoga je ovaj svojevrsni muzej smešten upravo u područje koje obezbeđuje solidnu psećenost, ali istovremeno i oplemenjuje to isto područje jednom novom, jedinstvenom dimenzijom, i zaokružuje ga na jedan zadivljujuć način. Da li je u pitanju nešto mistično što ljude iz ovog dela Srbije nagoni na jedinstvenost, tek na nepun sat vožnje odatle, nalazi se i zasada jedini Akvapark u Srbiji, ali i jedini Muzej voštanih figura, oba u Jagodini. U svakom slučaju, jedno veliko Bravo za ljude ovog kraja, kao i još veće Hvala za sve ove jedinstvene, ali i one manje jedinstvene, ali ne manje lepe i atraktivne motive koje su nam uspeli pružiti.








Konačno, zaključak je jednostavan - ne možete pogrešiti ako dođete, ili makar svratite na ovo mesto. Park je danas ovakav kakvim se može videti na fotografijama, ali lično ne sumnjam da će se vremenom ta sveukupna slika menjati nabolje, te da će u igru upasti niz detalja koji bi uzdigli ugođaj dolaska na još viši nivo. Verujem duboko u to ne samo što želim da verujem, i ne samo zato što želim da uspe svaka lepa priča i da ih je što više, već i zato što sa svojim sadašnjim iskustvom umem da relativno brzo procenim kada je nešto potencijal i stiglo je do one tačke kada će mu to ostati i jedini epitet, a kada je nešto sazrelo da dogura i dalje od potencijala, da pronađe sebi viziju koju će slediti. Ovo mesto je prešlo tu tačku i ovo mesto sigurno ide dalje. Već u aprilu će Park minijatura biti ponovo otvoren posle zimske pauze koja dolazi uporedo sa novembrom, pa ćemo videti koliko se dalje otišlo od samog potencijala. Neka je sa srećom.




5 коментара:

  1. Ček, ček ... išao si po Srbiji a ne zoveš

    ccc

    Neka, neka :) :)

    Nisam znao ni da ovako nešto postoji. ;)

    ОдговориИзбриши
  2. Kako sad to, pa znas da uvek idem po Srbiji. :)

    ОдговориИзбриши
  3. Da li mozemo ove fotografije da iskoristimo u jednoj fb grupi? Stavicemo i vas link od sajta, kao autora ovih slika?

    ОдговориИзбриши
  4. Mozete, svakako, ideja ovog bloga je da pokaze sve sto je lepo kod nas i treba da se siri.

    ОдговориИзбриши
  5. Isus je predivni Bog,svojom ljubavlju sve je ispunio Gospod * Isus voli malu decu * Skoro svi hoce da zive po svojoj volji * Skoro nijedna osoba nece da zivi po volji Bozijoj * Kada bi svaka osoba zivela po zapovestima Gospodnjim,ili po Bozijoj volji,tada svima bi bilo dobro * Kada drugi put dodje Isus,tada ce svima biti dobro,to jest onima koji ostanu prilikom Njegovog dolaska * Skoro svaka osoba na zemlji sluga je satanin,jer su neki svesno,a neki ne svesno pod vlascu djavola * Sta koci i sprecava da zive po zapovestima Gospodnjim,misleci na one koji tako ne zive,hoce se reci da nemaju opravdanja oni sto cine zlo * Izuzecima cast * Isusu slava * A vi znate Gospodnje zapovesti * Bozija volja je u Svetom Pismu * Zapovesti Gospodnje nisu teske,a kroz Novi Zavet u Jevandjelju po Mateju,glava 22,kazu ovi stihovi : " 35 I upita jedan od njih zakonik kušajući Ga i govoreći:36 Učitelju! Koja je zapovest najveća u zakonu?37 A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.38 Ovo je prva i najveća zapovest.39 A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.40 O ovima dvema zapovestima visi sav zakon i proroci. " Ona osoba sto ti pomogne jeste tvoj bliznji * Mnogo je bolji i sigurniji put kada se zivi po Bozijoj volji i zapovestima Gospodnjim * Bogu slava * Gospod neka vas blagoslovi i neka vas cuva * Amin

    ОдговориИзбриши