Nisam siguran da bih baš umeo ni da izdvojim neke osobenosti koje samo u Zaječaru prave atmosferu.
I nekako bi mi bilo teško da objasnim zašto se uvek vraćam tu...sa osmehom na licu.
A Zaječar verovatno i ne mari mmnogo za to.
Oduvek je smatran svojevrsnim administrativnim centrom istočne Srbije i iznad njega su uvek postojali samo Niš i Beograd. Znači, što nije moglo tu, moglo se još samo tamo.
Oduvek je smatran svojevrsnim administrativnim centrom istočne Srbije i iznad njega su uvek postojali samo Niš i Beograd. Znači, što nije moglo tu, moglo se još samo tamo.
A pritom zvanično nikada i nije bio tako nešto.
Ili je zapravo uvek baš to bio...nezvanično.
I lako je nabrojati znamenitosti velikih gradova u koje svi odlaze, pa se može u njih i ulagati.
Ono što je teško je da se od malog grada napravi nešto značajno.
Prvo za svoje građane, a potom i za nas ostale.
I sad...niti je Zaječar neko malo mesto za koje se retko kad čuje, niti je Zaječar stvarno bio nekakav administrativni centar istočne Srbije, ali gde ima dima, kažu da ima i vatre. Zato ne čudi što kad namernik stigne u ovaj grad, uopšte nije daleko od tog utiska kako je to nešto, upravo ovde, u Zaječaru.
Nekoga na Zaječar asocira pivo...nekoga kablovi, nekoga vojnička zakletva.
Nekoga neponovljivi Radovan treći...onaj Večni.
A nekoga na Zaječar asocira sve...ili, bolje reći, sve ga može asocirati na ovaj grad na krajnjem istoku Srbije, na obalama Timoka i na dvadesetak kilomatara od Bugarske...
Blizina granice oduvek je figurisala u ekonomskom životu Zaječaraca i okoline, iako je potpis na gradsku privredu stavljala uvek industrija, na ovaj ili onaj način. Danas je stanje malo drugačije i sinonimi za ovaj grad su unekoliko drugačiji od nekadašnjih relikvija i osobenosti. Danas je Zaječar poznatiji po već čuvenoj Rimskoj palati u neposrednoj blizini (Felix Romuliana), svom gradskom Muzeju, zatim po prekrasnoj Popovoj plaži i gradskom centru, ali i po univerzitetu, brdu Kraljevica i ostalim savremenijim simbolima grada.
Iako je nadaleko i naširoko čuvena Zaječarska gitarijada danas praktično samo još u sećanju i nije ni nalik onom sjaju koji je oduvek nosila, na istom mestu se tradicionalno svake godine održava sve bolji i bolji moto skup. Staro možda bledi, ali uglavnom pred sjajem novog. Makar zbog ovoga, Zaječar je vredan barem jedne posete...godišnje.
Blizina granice oduvek je figurisala u ekonomskom životu Zaječaraca i okoline, iako je potpis na gradsku privredu stavljala uvek industrija, na ovaj ili onaj način. Danas je stanje malo drugačije i sinonimi za ovaj grad su unekoliko drugačiji od nekadašnjih relikvija i osobenosti. Danas je Zaječar poznatiji po već čuvenoj Rimskoj palati u neposrednoj blizini (Felix Romuliana), svom gradskom Muzeju, zatim po prekrasnoj Popovoj plaži i gradskom centru, ali i po univerzitetu, brdu Kraljevica i ostalim savremenijim simbolima grada.
Iako je nadaleko i naširoko čuvena Zaječarska gitarijada danas praktično samo još u sećanju i nije ni nalik onom sjaju koji je oduvek nosila, na istom mestu se tradicionalno svake godine održava sve bolji i bolji moto skup. Staro možda bledi, ali uglavnom pred sjajem novog. Makar zbog ovoga, Zaječar je vredan barem jedne posete...godišnje.
Нема коментара:
Постави коментар