Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 17. септембар 2018.

U šetnji po Beogradu - Još koji korak i šetnja po Beogradu - noću

U jednom momentu u Sloveniji, stignem da se odmorim još tokom popodneva.
Nije čest slučaj.
Moja životna filozofija u sebe ugrađuje i neke nezdrave parole.
Recimo, baš jedna o odmaranju...
Što više spavam, to manje živim.
Nije zdrava ta, kažu lekari.
I verovatno su u pravu.
Ipak, kod mene je svaki dan maksimalno iskorišćen.
Stoga, kad stignem da se od iskorišćenog dana odmorim još za dana,..e, to je već nešto.
Nešto neobično.
I tako jednom u Sloveniji - stignem.
Uveče krenem u grad.
Nije mnogo bitno u koji grad.
Pokretan sam, motorizovan, raspoložen, a Slovenija uz svu svoju lepotu koju nudi, ne nudi preterano kilometara.
Međutim, jadac!
Mrtvilo koje nikoga ne čudi.
Sve je spremno za povečerje...
Pitam domaćine, a gde se zabavlja u Sloveniji uveče, noću..?
Ispitivački pogled, čisto da provere da li sam ozbiljan:
- Pa u Beogradu.
O da, šala svakako.
Pa ipak, kako kaže i nešto manje stara narodna, u svakoj šali ima i pomalo - šale.
Ispade da je istina ono za Beograd.
U smislu kada se zaželiš dobrog provoda.
I tako, setim se toga ponekad kad prošetam kroz Beograd noću.
Ili noćom, kako bi rekli nešto severnije, jelte...


Ne bih da ponavljam već obajvljene motive ali nekako...kad je Beograd u pitanju, ovo teško da bi bilo ponavljanje.
Bar većinom.
Jer...itekako ima šta novo da se vidi.
Nešto staro ali drugačije.
Nešto staro ali u novom ruhu.
Nešto staro ali osvetljeno.
Nešto skroz novo.
Kako god, ali uvek ima NEŠTO da se vidi.
I makar ga videli opet, ipak je nekako novo, drugačije.
I lepše, čini mi se...



Svojevremeno predmet političkih kontroverzi, ali bez obzira na eventualnu osnovanost osporavanja iz ugla politike, iz našeg, da kažem i možda tupog ugla, fantastično sređena zgrada.
Naknadno ćemo je predstaviti i po danu, i iznutra, baš kako dolikuje...









Najstarija u Beogradu.
Možda i najznamenitija.
Kafana nad kafanama za neke.
Neki će je odmah prepoznati a nekima će se upaliti znak pitanja na temu o kojoj se kafani radi.
I jedni i drugi su u pravu.
Znak pitanja, kako god da se okrene.
Dakle, win-win opcija...




I kišobrani imaju svoju simboliku.
Naročito u ovom broju...



Novi plato kod Pevca.
Neko se možda seća.
A možda i ne.
Nije ni važno, sada je to sasvim novo, definitivno...





I ovo je sasvim novo.
A ipak je reč o starom Beogradu.
Jednom od Venaca koji završava pred Mažestikom...





Sad eto i garaža menja boje.
Čujem da je u pitanju kič po nekima.
Drugima se sviđa.
Možda samo nisu svakome pogodili boju, ne znam,..












Neki stari detalji u nekom novom ruhu.
Za neko novo vreme u svakom slučaju.



I novi spomenici.
Internacionalni, ako mogu tako da kažem.
I carski, takođe...







I neke nove fontane.
Mislim, skroz nove u ovom slučaju.






Sviraju.
Menjaju boje.
Kontrolišu same jačinu mlazeva.
Svašta nešto.
Potpuna novotarija na Slaviji...






















Novogodišnja rasveta traje sada mnogo duže od novogodišnjeg ludila.
Počne u jesen, završi na proleće.
Maltene na proleće.
Nekima smeta.
Neki se čude što nekima smeta.
Meni opet nije važno.
Lepo je.
Čak i kad potegneš iz Slovenije da se zabaviš, lepše je uz rasvetu.
Mislim...















1 коментар: