Ne, našalio sam se u naslovu malo, jer je danas teško razumeti da je od ovog sadašnjeg nevelikog i najčešće gotovo neprimetnog Bača, onolika Bačka dobila ime.
A ipak...upravo je tako.
Onda da probamo malo da vidimo šta se to promenilo u međuvremenu za tih desetak vekova koji Bač dele od nekadašnjeg najvećeg sjaja do današnjeg gotovo anonimnog bitisanja na margini društvenih dešavanja, situacije protiv koje se u zadnjih desetak godina grčevito bore njegovi stanovnici.
Dvanaesti vek bi se mogao označiti kao doba najvećeg znaćaja Bača na ovom području, i njegove najveće ekspanzije, a do takvog jednog istorijskog pika, put je vodio još od Bronzanog doba.
Iako ne u Baču, več u Budimpešti, i danas se čuva u muzeju mač iz tog vremena, ali ono što je ostalo u Baču, jesu iskopine rimskog naselja, odnosno utvrđenja iz antičkog doba, a zatim su se smenjivali nadalje razni varvari, a potom Bač postaje na prelasku dva milenijuma i moćna tvrđava.
Logično, jaka utvrda postaje i moćan politički, a pre svega crkveni centar, te je u jednom periodu bio i centar nadbiskupije i dvorska utvrda u kojoj su se državni i velikaški sporazumi sklapali, te kreirala i regionalna, a možda i državna politika na bazi tih dogovora iz Bača.
I tu smo nekako nadomak nedoumice o tome kako je čitava onol'ka Bačka dobila ime po ovolišnom Baču...
U prilog tome bismo mogli da dodamo da je negde u doba borbi sa nadirućim turskim snagama tokom četrnaestog veka, upravo ova moćna tvrđava bila oslonac i odbrana, ali i polazna tačka za napade, i kao takva štitila naselje oko sebe koje je u to doba brojalo više stanovnika nego ne samo jedan Bečej, već i više nego Sombor, Apatin, pa čak i Subotica.
I sada je verovatno prijemčivija ta istorijska činjenica po kojoj je ipak cela oblast dobila naziv od ovog jednog mesta.
Štaviše, značaj je bio toliki da je uporna odbrana tvrđave od Turaka posustala tek padom Beograda i nakon Mohačke bitke, delom i iz razloga jer je uporna odbrana zapravo ostavljala tu tvrđavu sve isturenijom i odsečenijom od linija snabdevanja.
Čak ni pad tvrđave pod turskim napadima nije umanjio značaj Bača, i taj značaj će potrajati i u narednim vekovima, i tek dva veka kasnije, u osamnaestom veku, posle sloma Rakocijeve bune, tvrđava je uništena, što se odrazilo i na samo mesto, naravno.
Tada kreće period opadanja značaja Bača, i već dva veka kasnije, početkom dvadesetog veka, u naselju živi jedva nešto preko tri hiljade stanovnika, uglavnom Nemaca i Šokaca.
Bač je polako ali sigurno krenuo u svoju anonimu...
Uprkos burnoj istoriji u kojoj su se smenjivali čelik, suze, krv i zastave, i koja zaista tako bogato zvuči da je svim stanovnicima Bača upravo na ponos, mene lično je i druga jedna istorija dotakla.
Pre svega obilje istorijskih spomenika u kojima prednjače Franjevački manastir, ali i katolička crkva, a potom i Kalvarija sa zanimljivim nadgrobnim spomenicima, te ostaci Hamama, turskog kupatila, a ništa manje nisu interesantni ni zgrada opštinske uprave, i možda najintrgantnija Gradska kapija Šiljak.
Ta kapija je građena tako da bude kontrolna tačka za pokretni most preko rova kojim je naselje bilo odeljeno od tvrđave, i pretpostavka je da je postojala još jedna njena etaža.
Danas je to zanimljiva kapija kroz koju iz pravca tvrđavskih zidina ulazimo u samo mesto preko zanimljivog pešačkog mosta nad kanalom iz irigacionog sistema DTD, i sa koje se, prema mom skromnom mišljenju, najlepše ulazi u mesto.
Pomenuti Franjevački manastir je funkcionisao i kao bolnica u doba Krstaških ratova, te je jasno koliki je značaj i kao mesto zbrinjavanja i medicinske nege postojao ovde.
Na koncu, apostrofirana je takva uloga Bača i uspostavljanjem prve apoteke u Vojvodini upravo ovde, početkom devetnaestog veka.
Ono što je do tada imalo jedva nekoliko malih mesta, i ono što je bilo zapravo rezervisano samo za velike regionalne centre i gradove, otvorilo je svoja vrata i u tada već daleko manjem i manje značajnom Baču.
Apoteka danas može da se vidi jer je kompletno očuvan ulaz sa izlogom i stepenište koje je u to doba, kanda, bilo obavezan dekor za apoteke.
Sa početkom obnove same tvrđave, primetni su napori da se u turističkom smislu afirmiše čitava opština. Lokalna opštinska turistička organizacija poprilično je ozbiljno razumela svoj posao, i danas je zaista moguće videti table sa nazivima objekata koje vredi obići, ali i manifestacije poput viteškog sabora, biciklijade, novogodišnjeg zagrevanja i sličnih kojih je zaista dosta, artikulisane su i sve bolje posećene, verovatno pnajviše zahvaljujući trudu zaposlenih.
Pogranična opština, oslonjena desetinama kilomatara na levu obalu Dunava, na neki je način već geografski predodređena da se bori za svoje mesto na turističkoj karti, ali možda i baš zahvaljujući tome danas Bač ne prihvata više anonimnost, već stepenik po stepenik istupa sve više iz nje.
Нема коментара:
Постави коментар