Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

среда, 22. фебруар 2023.

Objektivom po Srbiji - Plaža Gat u Jasenovu, ukroćena reka Karaš za izlet za desetku uz najveću vajarsku koloniju na otvorenom

Banat svi znamo po mnogočemu, a između ostalog, i po rekama.

Ipak, uglavnom ga znamo po Tisi, Begeju i Tamišu, te kanalu Dunav-Tisa-Dunav, a nešto slabije ga znamo i po drugim rekama, pre svega po Neri i Karašu. I, dok Nera uglavnom predstavlja svojim tokom prirodnu, ali i administrativnu granicu između Srbije i Rumunije, Karaš je granica samo svojim malim delom toka kroz Srbiju.

U ostalom, većem delu svog toka do ušća u pomenuti Kanal DTD, Karaš zapravo pravi nekoliko savršenih pejzaža, a jedan od najlepših, i svakako najzanimljiviji, jeste plaža Gat, kod Jasenova, negde na sredini toka.

Dakle, malo samo skrenuvši sa puta Vršac - Bela Crkva, u mestu Jasenovo, i dolazimo do nekoliko iznenađenja odjednom.

Slapovi.

Mislim, Banat....pa, ima li smisla da u Banatu ima slapova?

Da, ima smisla. Kao i mnoga banatska čudesa koja ne prestaju da nam otimaju osmeh sa usana, tako će i ovi mali slapovi biti ono iznenađenje koje će nam se urezati u sećanje momentalno.

Ne, nisu to neki impozantni slapovi poput, recimo, slapova Krke, ili Zrmanje, ali usred ravnog Banata oni predstavljaju omanje čudo.

No, sami slapovi i nisu jedino što će nam na ovom mestu izmamiti osmeh. Naprotiv.

Slapovi su samo jedan....pa, moglo bi se reći, dobar naslov za reportažu o neočekivanoj i na neki način skrivenoj lokaciji koja cveta usred sezone vlastitog otkrivanja. Jer, sezona otkrivanja Banata je odavno otvorena, a svako od nas će sam za sebe da spusti startnu zastavicu kada se zaputi na ovu stranu.

Slapovi će biti ovde, čekajući da budu otkriveni.

Otkriveni, zajedno sa izletištem koje karakterišu parkovski mobilijari poput klupa za sedenje, natkrivenih drvenih letnjikovaca, korpi za otpatke, ograda i drugog, ali sve od drveta.

Zapravo, sve je ovde od drveta. Osim jednog kamenog bunkera koji odudara, no nemojmo u sitnice sada.

I to što je sve od drveta, zaokružuje ambijent, jer ne samo da je sve smešteno u šumsku scenografiju, već je i još jedno banatsko čudo zasnovano upravo na drvetu.

Da, reč je o izložbi na otvorenom, vajarskom parku koji se stalno menja, dopunjuje i raste.

 


I upravo taj vajarski park predstavlja i najveću izložbu skulptura od drveta na otvorenom, kažu, u ovom delu Evrope uopšte.

Upravo tu, na obali Karaša, pored banatskih slapova, odnosno plaže Gat i jednog fantastičnog izletišta.

Kada se tako redom poslože ovi sastojci, dobije se jedna savršeno pojašnjena slika, zbog čega se upravo ovde tradicionalno održavaju vajarske kolonije. Da, svima godi baš sve nabrojano.

Jer sve je tu.

I plaža, i izletište, pa čak i mirna reka glatka poput nekog jezera nad koje se nadvijaju otežale grane krošnji koje kreiraju ovaj prelep dekor čak i zimi, kada su grane gole.

I neobična reka, kažu vanredno brza, ali baš na ovom mestu prividno lenja, poput kakvog jezera, kao da je na neki način dala svoj doprinos vajarskom umeću, ako pogledamo njene slapove. Istina, postoji moguće objašnjenje da je za potrebe obližnjeg mlina, odveden rukavac reke do njega, a preliv preko jedne od stena izrađenih u sklopu tog projekta, formirao je slapove. Da li je zaista tako, nije moguće biti siguran, ali jedno jeste sigurno - i slapovi su svojevrsno vajarsko delo.

I, eto, domaćin najvećoj vajarskoj postavci na otvorenom...

Skoro od početka ovog veka, ovde se umesto zamišljenog muzičkog paviljona, nalazi kolonija u kojoj renomirani umetnici, vajari, strani i domaći, pronalaze sebi dovoljno inspiracije ne bi li kreirali svoja dela koja odmah obuzmu namerniku kompletnu pažnju, i za trenutak ga teleportuju u taj magični svet umetnosti u kome svako zamišlja i doživljava svoje u jednom te istom delu - i onaj ko ga stvara, i onaj ko ga posmatra.

Muzički paviljon još nije nastao ovde, ali se muzički festivali ovde takođe realizuju, kao i vajarske kolonije.

I, ko zna koliko je ovde nervoznih prstića dotaklo po prvi put nesigurne prstiće kraj sebe, uživajući u vlastitoj diskreciji i ideji  prvog poljupca, koliko je srećnih parova odnelo odavde neke prelepe, večite uspomene, i koliko je prvih ljubavi svom snagom protreslo neka mladalačka srca u senci krošanja i uz buku slapova.

I to sve uz onaj šmek plemenite umetničke magije materijalizovane u sjajne figure od drveta...

Jer, moguće da se nebrojeno dečaka sa neurednim kosama, uzdrhtalim srcima i plahovitim snovima, ovuda vodilo na prvi izlazak devojke pred kojima su se pravili da su ovde samo zbog skulptura, pa nespretno tumačili njihovo značenje forsirajući smeh koji bi prikrio koliko se zapravo plaše svojih želja sa kojima su kročili na plažu Gat, pored sela Jasenovo, negde posred Banata, na obali jedne internacionalne reke, koja kao da teče samo za ta zaljubljena srca.

































Нема коментара:

Постави коментар