Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 24. август 2020.

Objektivom po Srbiji - Pančevo, grad na ušću Tamiša, daleko lepši od industrijskog imidža koji ga prati

Prva asocijacija većine ljudi koje znam na pomen Pančeva, sigurno je zagađenje.
Rafinerija. Čudno, jer to svakako nije jedina rafinerija kod nas, ali eto...takav odgovor dobijam najčešće.
Petrohemija se ređe spominje, mada je ključ upravo u tome.
Druga asocijacija je definitivno buvljak.
Iako odavno izgubljen značaj koji je imao devedesetih, ovo gotovo legendarno mesto za prodaju svega i svačega, i danas je mnogima sinonim za kupovinu jeftinog.
Pa, koječega jeftinog.
Takođe, još jedna neprecizna i pomalo zastarela informacija.
Tek možda negde na trećem mestu može se naći šetalište kraj Tamiša kod daleko manje upitanih za asocijaciju na Pančevo.
Potpuno neopravdano, ako se mene pita.
I, na tom trećem mestu ova asocijacija možda deli čak svoj rang sa Đorđem Vajfertom.
Pivo, dakako. Eliksir ovom našem narodu koji pomaže kod odvezivanja jezika i zapuštanja stomaka, ali i jača socijalnu anti-distancu ako upotrebimo savremeni termin i malo ga prilagodimo zarad potrebe da pojasnimo otkud je jedan Guverner narodne banke, te najmoćniji industrijalac svoga doba u državi, ali i utemeljitelj modernog rudarstva dospeo na spisak sinonima ovog našeg naroda. 
Ta, krivo je pivo. Ona, ne baš retka rečenica... :)

Pa ipak, u pozadini silnih asocijacija, Pančevo gradi svoju senovitu kulturnu snagu još od pradavnina čak, dok mu se pominjanje jednog od oblika imena vezuje za dvanaesti vek.
Turbulentna i nasilna vremena ne zaobilaze ga nikako, te se nekoliko puta potpuno raseljava i vraća stanovništvo, a naseobine na ovom mestu menjaju imena spram novih osvajača koji njima vladaju.
Krajem srednjeg veka Pančevo konačno počinje dobijati sve veću ekonomsku ulogu koju do današnjih dana nije ispustilo. Značaj položaja na ušću Tamiša u Dunav, a potom i velika blizina Beograda, odlučiće i dalju sudbinu grada, pre svega upravo u ekonomskom smislu.
Danas je veliki deo nekadašnjih ekonomskih objekata sačuvan kao svojevrsno kulturno dobro, izloženo pogledima posetilaca, i apsorbovano u turistički potencijal grada vrlo vešto.
Upravo pomenuti potencijal, sadrži i parkove, kej kraj reke i živopisne individualne vezove za čamce u vidu pobodenog kolja, te svakako nekoliko izuzetno lepih crkava, šetališta i urbanih džepova.
U par reči rečeno, sve što je potrebno za jedan celodnevni izlet u sam grad.
Grad za koji se vezuju imena nekoliko slavnih slikara, pisaca i pesnika, te vrhunskih sportista i drugih. Nekih koji su rođeni, a nekih koji su se školovali i boravili u Pančevu.
Grad na čijem je području do sada snimljeno preko 170 filmova...zvuči li nam to intrigantno?


Svakako da je poseta Pančevu mnogo više od posete samom gradu, obzirom na okolinu koja ume biti podjednako zanimljiva i logično je da i o tome valja razmišljati, ali na ovoj stranici pokušaću da čitaoce provedem kroz neke odabrane delove samog grada. Nastojaću da približim jednu prilično uobičajenu letnju atmosferu grada u kome se smenjuju i manifestacije, koncerti, ali i razni drugi događaji.
I svakako uz nadu da će te fotografije prikazati moj stvarni i duboki naklon ovom gradu ovenčanom neopravdanom tamnom slavom zagađenja, pokušaću da makar odškrinem njegove lepše strane svima koji bi ga možda posetili, ili ga ponovo obišli vođeni nekim lepšim motivima kojima Pančevo obiluje zaista. Pa, neka obilazak u fotografijama sada i počne...













































































I, konačno kej.
Na kej se stiže, sa kejom se najčešće zavšava dan.
Šetnja, ali i večera, provod u luna parku za one mlađe...
Izbor je uvek veliki.
Poneko peca, poneko trenira.
Poneko prelazi preko reke do čuvene čarde.
Kej je i ugostio više puta moto skupove, ali i oldtajmere.
Kej je mesto sa koga se ide na sumiranje utisaka pred spavanje.
Možda to i najrečitije opisuje kej kraj Tamiša...





































Нема коментара:

Постави коментар