Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

среда, 29. фебруар 2012.

Objektivom po Srbiji - Etno restoran "Šašavac", ime koje dosta toga kazuje

O, da...ime Šašavac dovoljno je šašavo i šaljivo da privuče čoveka da navrati, ali da bi čovek i ostao, odnosno video sve što ovaj kompleks nudi, neophodno je da nešto stoji i iza imena. Makar da...opravda ime.
Konkretno, negde na putu Markovac - Svilajnac, uz njegovu levu stranu idući ka Svilajncu, smestio se iza povećeg parkinga i ugostiteljski kompleks "Šašavac". Sad, da je u pitanju kompleks, sasvim je jasno čim se malko dublje zađe, a da li je u pitanju samo ugostiteljski, ili bi se i pridevi kao etno, sportski, agrarni, hortikulturalni i slično mogli prikačiti, stvar je semantike, jer za njih svakako ima osnove.


Na prvi pogled možda bi i mogao da se uklopi u sve češći milje etno restorana ili etno kuća, ali samo na prvi pogled. Zapravo, sva snaga ovog mesta krije se iza tog prvog pogleda. Pa, da vidimo šta se tačno to krije...


Eto primera kako se sledilo ovo šašavo ime restorana i dalje...ovde i šljivovicu kao da vade - đermom ;)







Istina, etno suncobrana, a da su funkcionalni na savremen način, definitivno nema za onaj novac koji bi mogao da se investira na jedno ovakvo mesto, pa sam u sebi odlučio da oprostim ovaj neuklopiv, ali krajnje neophodan detalj u uživanju kojem sam se prepustio na ovom mestu.





I, vesela menažerija je tu, ždrebad, konji, magarci, svega pomalo...neki su od njih toliko ljubopitljivi da su u stanju da sažvaću kraj suknje neopreznom turisti dok telefonira, jelte :)






Konačno, pored basket terena i terena za mali fudbal, smestio se i sto za stoni tenis. Sjajna prilika za malko razigravanja dok se prasetina ne ispeče do kraja. Ustvari, odlično je i to što konobar savetuje da se sačeka nova tura prasetine, to je nekih pola sata još (nekih 10-ak minuta reče konobar, ali nismo mi prvi put u kafani, zar ne?), od toga petnaestak minuta razgledanja i slikanja, i isto toliko stonog tenisa. Nema tog aperitiva koji bi bolje otvorio apetit :)


E cveće je već posebna priča, kao i aleje sa paradajzom i drugim povrćem. Milina jedna...





Konačno, za neverovati, ali tu je i šljaka, sa sve mrežom, linijama, reketima, klupicama za odmor između setova, a sve besplatno. Sve je gostima restorana na usluzi...dok čekaju, valjda, prasence sa žara, ne znam :)

Нема коментара:

Постави коментар