Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

субота, 14. март 2020.

Objektivom po Srbiji - Beška, vojvođanski biser na ukrštanju najvažnijih koridora kroz Srbiju

Gde se to ukrštaju najvažniji koridori u Srbiji?
Teško je dosetiti se...
Nisu isti koridori.
Jedan je onaj na koji uvek pomislimo.
Autoput.
Onaj koji spaja Suboticu i Beograd.
Drugi je rečni zapravo.
Dunav.
Najveći...i jedini pravi rečni koridor.
Poznati most...
Neke čarde uz Dunav.
Baš uz Dunav.
Neki ugođaji koje je moguće naći svugde...
...ali doživeti..ipak ovde.
Mesto kao mesto.
Vojvođansko.
Pravo.
Šorovi unakrst.
Glavna raskrsnica je i mesto dešavanja svega.
Za nešto više od toga, par hiljada stanovnika uglavnom potegne do Inđije.
Nekoliko manifestacija privlači posetioce svakako.
Nije sve u manifestacijama...
jer...nekako...Beška je tu, za doći, posedeti, proći...i bez posebnog razloga.



I nekoliko koraka kad načiniš...nekog dosadnog letnjeg popodneva...
Znaćeš...
Tu je od pradavnina neko živeo.
Tu se živelo i u srednjem veku...
Od kad je Slovena ovde.
Ne zna se tačno poreklo imena.
Mada, važnije je da se zna gde je.
Baš zbog tih nekoliko koraka kroz ukrštene šorove...
..pored crkve..
...ka Dunavu.
I jedinstvenom pogledu na veličanstveni most i još veličanstveniji Dunav koji ovde savladava stotine putnika u svojim vozilima.
Ima tih nekoliko koraka svoju vrednost, da...
Itekako.

















понедељак, 9. март 2020.

Objektivom po Srbiji - Leskovac, pljeskavice, paprika i legenda o rostilju

Neizrečena legenda.
Neizgovorena, neprošaputana...ali nekako ispričana.
Ispričana mnogim ustima...
Mnogim nepcima.
...trbusima...
Zadovoljnim, da.
Tek, ta neispričana, ali pritom puno puta prepričana legenda kaže da u početku beše reč.
Jedna magična.
Jedna aromatična.
Jedna...ali dovoljna.
Roštilj.
I reč se proširi.
Stadoše ljudi jedva čekati da reč postane nešto...ukusnije...
Ipak, moradoše se načekati da nastane - Leskovac.
Jer...oni koji su pronkli u tajne nemuštog gurmanskog jezika vele da na tom jeziku Leskovac znači Onaj koji tamani roštilj.
Dakle, ako je verovati upravo izmišljenoj legendi, Leskovac je nastao ne samo pre roštilja, već i zbog roštilja. Prema jednoj starijoj legendi, ipak je na mestu isušenog jezera nikla leska, pa je vremenom nastao i Leskovac. ...ali, ta verovatno nije istinita.
Nigde se ne pominje roštilj.
Kako bi bila istinita onda...
U svakom slučaju i Hisar pod Turcima, i Dobočica danas su poznatiji kao Leskovac na Veternici. Grad u slivu pet reka...i okružen sa nešto više planina.
I taj Leskovac je danas poznatiji pod imenom roštilj.
Što nas vraća na početak.
Početak...kad beše reč.
Ta reč...

Gotovo deset puta više posetilaca negoli broja stanovnika okupi se krajem leta ovde na Leskovačkoj roštiljijadi. Pola miliona ljudi.
Valja to nahraniti.
Napojiti...
...izbrojati.
U blizini je i jedinstven lokalitet, Caričin grad.
Da,
Leskovac zaista ima čime da zainteresuje namernika.