Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

недеља, 17. фебруар 2013.

Objektivom po Srbiji - Inđija, Fashion park, outlet centar za sada jedini u Srbiji

Kažu da je urađeno svega pola planiranog i da je, sasvim logično, ta polovina i puštena u rad. Gde?
Pa, u industrijskoj zoni u Inđiji.
A šta to tačno?
E, to je za priču...doduše, ne samo za priču, to je i za sliku, a zapravo to je - za videti.


Prelep kompleks, široka šetačka ulica u kojoj su adresirani samo modni objekti u kojima se prodaju artikli koji više nisu u špicu modnih trendova. Popusti i sniženja su relativna stvar, naravno, i svako ih drugačije doživljava za sebe, ali će se nalepnice i etikete sa popustima definitivno sresti na svakom koraku i na gotovo svakom artiklu.
U toj bujici ljudi koji šeatju sa kesama u rukama, neko će možda i teže pronaći za sebe nešto, ali mu uvek ostaje ugođaj boravka u jednom ovakvom kompleksu. Onaj osećaj kao da si u inostranstvu...a taj osećaj - vredi.




































петак, 8. фебруар 2013.

Foto album - Grippen na nebu iznad Srbije

Kada se pojavio sa svojim novim informacionim sistemima i mogućnostima poletanja i sletanja sa poluuređenih pisti, odnosno auto puteva, Grippen je na neki način najavio četvrtu generaciju lovačkih aviona. Naslednik Vigena i Drakena, ovaj švedski dragulj je veoma brzo pronašao svoj put do više ratnih vazduhoplovstava u kojima i danas ponosno služi. Iako je nedugo zatim nastao i ostatak četvrte generacije lovačkih aviona sa inovantnijim rešenjima i avangardnijim poboljšanjima letnih i borbenih karakteristika, Grippen je i dalje upravo ono što se od njega očekuje i ono čime se njegovi piloti ponose. Održao je korak i nijedno vazduhoplovstvo koje ga je nabavilo nije ga se do danas odreklo.


Nebo iznad Beograda zaparao je i jedan takav lepotan, šepureći se svojom sjajnom avionikom i gracioznim izgledom, pokazujući šta je sve u stanju da uradi dobar pilot sa njim. Publika bez daha, pilot bez straha a Grippen - bez premca.







четвртак, 31. јануар 2013.

Foto album - Bogomoljka i žaba u gradskom ambijentu

Kakve veze imaju bogomoljka i žaba, pitamo se svi, uključiv i mene koji pišem o takvim stvarima...verovatno nikakve, ali jedne tople večeri u isti mah su se oko moje terase našle ove dve neobične životinje. Čim sam ih ugleda, jednu pa drugu, vratio sam se po fotoaparat i uslikao ovaj, za moje uslove neobičan prizor. Bogomoljka se isprva išćuđavala, ali se kasnije privikla. Žaba je samo ćutala i menjala pozicije...i, naravno - pozirala.









субота, 26. јануар 2013.

Foto album - Na kući se odžak puši, na tavanu meso suši....a kako bi se drugačije osetila slast pršuta?

I tako, kako to davno reče jedan Seljak u srcu i duši, neke od najlepših zakuski zapravo nastaju na tavanu i uz dim iz odžaka pušnice...
Meso se pripremi u komade pogodne za dalju upotrebu, a onda se ušuška u somun, ili pac, a možda i još kakav drugi izraz za začinsku smešu u kojoj dominira so, i pusti se da odleži. I to ležanje u somunu je različito. Većina onih koji suše ne drže se opštih i tuđih recepata već uglavnom razviju neki svoj recept pa tako prema njemu i drže u danima meso u somunu.
Naravno, igra tu ulogu i da li je mesto sa koskom ili bez nje, a posebno igra ulogu priča o temperaturi vazduha i najbitnijem - provetrenošću.
Kod nekih se izdimi za par dana, kod nekih i više, ali se na kraju sve to seli na tavan uglavnom.


Slanina, kobasice, vrat, pečenica...ah, uvek je to težak izbor i najčešći način za suočavanje sa tako teškom mukom je pristajanje na sve...pomalo. Avaj, to pomalo ume da bude problem, ali srećom predivan slani šmek ubrzo postane iritantan za nepca i želudac, pa tu zna da se nametne i svojevrsna granica. O, da, sjajna granica jer bez nje, ko zna koliko bi se pojelo, koliko popilo, koliko...
Sve u svemu, užitak koji nema mnogo konkurencije nastaje na tavanu najčešće.