Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

субота, 26. јануар 2013.

Foto album - Na kući se odžak puši, na tavanu meso suši....a kako bi se drugačije osetila slast pršuta?

I tako, kako to davno reče jedan Seljak u srcu i duši, neke od najlepših zakuski zapravo nastaju na tavanu i uz dim iz odžaka pušnice...
Meso se pripremi u komade pogodne za dalju upotrebu, a onda se ušuška u somun, ili pac, a možda i još kakav drugi izraz za začinsku smešu u kojoj dominira so, i pusti se da odleži. I to ležanje u somunu je različito. Većina onih koji suše ne drže se opštih i tuđih recepata već uglavnom razviju neki svoj recept pa tako prema njemu i drže u danima meso u somunu.
Naravno, igra tu ulogu i da li je mesto sa koskom ili bez nje, a posebno igra ulogu priča o temperaturi vazduha i najbitnijem - provetrenošću.
Kod nekih se izdimi za par dana, kod nekih i više, ali se na kraju sve to seli na tavan uglavnom.


Slanina, kobasice, vrat, pečenica...ah, uvek je to težak izbor i najčešći način za suočavanje sa tako teškom mukom je pristajanje na sve...pomalo. Avaj, to pomalo ume da bude problem, ali srećom predivan slani šmek ubrzo postane iritantan za nepca i želudac, pa tu zna da se nametne i svojevrsna granica. O, da, sjajna granica jer bez nje, ko zna koliko bi se pojelo, koliko popilo, koliko...
Sve u svemu, užitak koji nema mnogo konkurencije nastaje na tavanu najčešće.









Нема коментара:

Постави коментар