Borkovac. I pitanje, šta je to tačno...
Da li je to, ako se koncentrišemo samo na Rumu, zapravo deo grada ili nešto takvo, zvuči kao jednostavno pitanje sa jednostavnim odgovorom.
Ipak, iako je pitanje jednostavno, odgovor nikako nije jednostavan.
Borkovac..?
Pa, možda se misli na izletište i šumu neposredno uz Rumu.
Možda se misli i na hotel sa tim nazivom.
A svakako ne treba isključiti ni bazenski kompleks, jer moguće da baš za to pitamo.
I neće biti nimalo pogrešno ako nas neko upita mislimo li na Planinarsko društvo ili Planinarski dom Borkovac.
Štaviše, Borkovac kao pojam ima i svoje Sokače, pa i svoj Prolaz, tako da je teško dati jednostavan odgovor.
Naravno, sve je to počelo od jednog Borkovca, jednog potoka koji je početkom sedamdesetih pregrađen branom nešto preko deset metara visokom, ali zato i nešto preko dvesta metara dugačkom, te se nekoliko godina ovde akumulirao, stvarajući jezero.
Logično - Borkovačko jezero.
I upravo iz Park šume Borkovac, do koje dođemo šetajući se kroz Izletište Borkovac, naići ćemo na ovu branu iza koje leži jedno neobično lepo, i delimično sasvim lepo uređeno jezero.
Delimična uređenost jezera zvuči kao svojevrstan hendikep, nedovršenost ili nedoslednost, skoro pa nemar i čak nebitnost, no u Borkovačkom slučaju apsolutno nije tako.
Pre bi se moglo reći svesna i planska delimična uređenost koja zapravo daje jezeru na snazi, jer uređivanje jezera je sa namerom samo delimično izvršeno.
Na taj način je moguće sa jedne strane omogućiti posetiocima da se kupaju i sunčaju na apsolutno uređenoj peščanoj plaži sa sve tuševima i kabinama, dok se na drugoj strani u apsolutno netaknutom staništu mogu videti brojne ptice i druge vrste među koje se ponekad i zameša neki pecaroš, iako je za ribolovce zapravo rezervisana ona treća strana.
Na toj trećoj strani je Akva kamp, organizovani vid boravka na jezeru u kome dominira ideja da se na četiri plutajuće barže smeste pecaroši ali i uživaoci u prirodi, koji bi time na neki način bili bliži upravo prirodi i samom ambijentu jezera koji ne bi narušavali svojim boravkom.
Ideja i koncept su realizovani, iako su na obali vidljivi tragovi vremena i eksploatacije mobilijara, plutajuće kućice sa vlastitim elektro motorima koji ih mogu pomerati po jezeru, i dalje su atrakcija po kojoj se izdvaja ovo jezero.
Zaista lepo i neobično.
Probijanje tunela kroz Frušku goru praćeno autoputem koji uveliko skraćuje vezu između Srema i ostale dve celine u Vojvodini, donelo je i svest o većoj frekvenciji ljudi upravo ovde, pored čvorišta koje predstavlja Ruma, tako da su i turistički motivi polako isplivali na površinu i na lokalnom i na pokrajinskom nivou.
Prilagođavanje ovog bisera na nivo turističke atrakcije započeto je upravo uređenjem plaže na jezeru.
Bageri su se stvorili, pojavile su se i skele i radnici, i odjednom je jezero oplemenjeno jednom sjajnom plažom koja ne narušava preterano ambijent, već ga, naprotiv, deli u celine čime bi se i netaknuta priroda jezera očuvala, a jezero zauzelo svoje ključno mesto perjanice turističkog razvoja grada i okoline.
Ako se uzme u obzir i okolina, pre svega izletište koje se oslanja na samo jezero, te tradicionalne manifestacije kome je domaćin poput slikarskih kolonija, te izložbi pasa koje uveliko već promovišu Rumu van granica njenih atara, i naročito prvomajski uranak koji je ovde jedan spektakularni događaj, jasno je da šire posmatrana celina kojoj pripada i Jezero predstavlja izuzetan potencijal na ovom prostoru.
Možda je prerano pričati o tome, ali pogled na planove koji su napravljeni za ovaj kompleks, zaista deluje kao da smo zalutali na neko od već nadaleko čuvenih jezera, jer danas je teško zamisliti da će posle upravo završenog uređenja jezerske plaže, na ovom jezeru nići i vodoskok, vidikovac na pilonu kakav ja još nisam video kod nas, ali i biciklističko pešačka staza oko jezera, te desetak metara visok jedinstven spomenik porodici, aludirajući na imperativ porodičnog života i razvoja.
Koliko će se od ovoga ostvariti, u ovom momentu ostaje tek da se vidi, ali lično smatram da je velika stvar ovakva idejna posvećenost turizmu i kulturi življenja u manjim urbanim sredinama.
Istina, i samo jezero daje sa svoje strane temperature koje premašuju one u svetskim morima, te koketiraju, a ponekad i diraju magični trideseti podeok na termometru, a takođe i prozirnost vode od nekih pola metra.
Uz prosečnu dubinu od dva ipo metra, i najveću dubinu od pet metara na sredini negde, ova providnost vode sugeriše i čistoću, a prisustvo brojnih ribljih vrsta samo to potvrđuje.
Gradski vodovod koji primarno koristi vodu iz jezera, odavno više nije jedini korisnik ove prelepe vodene površine. Jezero je poodavno krenulo dalje, u neku još lepšu i učinkovitiju budućnost od nasušne potrebe ljudskog tela. Ta budućnost je u nasušnosti potrebe ljudskoj duši.
Takav iskorak je veoma važan i svojevrstan je omaž stanovnicima koji su jezero negovali godinama, izletište činili živim i dočekali konačno i institucionalnu brigu na jednom zavidnom nivou koji će, ne sumnjam, uzdići ovo jezero daleko van lokalnog značaja.
Нема коментара:
Постави коментар