Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 21. јул 2022.

objektivom po Srbiji - Sremska Mitrovica i gradska plaža, od milošte nazvana - Brioni...

 Kažu da danas ima čitav jedan vek kako je prvi pesak posut na nekih stotinu metara obale Save, u neposrednoj blizini samog centra Sremske Mitrovice.

Neki čak špekulišu i sa preciznim godinama na tu temu, ali zapravo...kome je baš bitno da li smo već mogli proslaviti, ili ćemo za neku godinu moći reći da smo na plaži staroj čitav vek...?

Jer, tema je ipak...danas.

Danas, kada smo svi nekako okrenuti moru.

Danas, kada temperature traže rashlađenje uz vodu.

Danas, kada nam je svima asocijacija na to more, zapravo pesak, sunce i voda, osim građevincima koji uz to imaju i mešalicu. 

Pa, upravo danas i jeste tema ove naše male priče koja jeste započela pre jednog veka, kada je jedan viđeniji i imućniji čovek onog doba, dovukao pesak na stotinjak metara privatne obale, ne sanjajući verovatno da će se stotinjak godina kasnije na tom pesku u najvrelijim danima, kupati i do pet hiljada kupača!

No, pustimo sada brojke na trenutak, ma kako impozantne bile.

Vratimo se za momenat ponovo na one asocijacije, na more, i sav onaj pesak na plaži, ležaljke, restorane i sladolede, muziku, a potom i ciku dece u vodi, spasioce koji budno motre na svoj rejon ograničen plutačama, a iza kojih se vozikaju čamci i džetovi visoko uzdignutih pramaca dok seku vodu i šalju talase na obalu...

Jer, ako se vratimo na tu sliku u mislima, pa zažmurimo, te ponovo otvorimo oči, ta slika će se ponovo pojaviti, ali upravo ovde, u Sremskoj Mitrovici, na gradskoj plaži koju je narod odavno nazvao Brionima, prema popularnom istarskom letovalištu.



Današnja gradska plaža, slobodan sam sa zadovoljstvom to reći, prevazišla je sva očekivanja čak i onih najoptimističnijih. Poseduje najveći deo atributa koje jedna pristojna i privlačna morska plaža ima, ali je i dosta prilagođenija savremenim potrebama jedne gradske plaže, koja je odavno prevazišla nivo kupališta.

Danas je ovo jedan rekreativni i zabavni kompleks na kome je kupanje zapravo samo jedna od aktivnosti, danas je to i šetalište kome bi možda samo još poneki kilometar nedostajao, ali i sportski kompleks sa više sportskih terena, kao i dve veoma privlačne teretane na otvorenom.

Naravno, ni mobilijar za decu nije izostao, ali ni splavovski vid zabave za nešto starije goste.

Za one u srednjim i zrelim godinama, tu je i dosta hladovine, te restorana klasičnijeg tipa na samoj obali, sa udobnim baštama, ali i brzom roštiljskom hranom, sladoledom te svime ostalim što se može poželeti na jednom ovakvom mestu.

Parkinzi koji zaista postoje u solidnom kapacitetu, verovatno ne mogu primiti svu silu automobila u najopterećenijim kupališnim danima, ali ne treba zaboraviti da se ovde radi o jednom sremačkom i ravničarskom mestu, u kome je dominantan prevoz na dva točka, od bicikala do motocikala, a obzirom na udaljenost, dobar deo posetilaca samo krene ravno od Carske palate par stotina metara, i tu je i peške. 

Na koncu, jedan od simbola ovog ponosnog i prelepog grada je i jedan od naših najlepših upravo pešačkih mostova, kojim se prelazi u Mačvansku Mitrovicu, tako da je korišćenje vlastitih nogu i uživanje u tome, jedna od odlika meštana svakako.

I, u zadnjem pasusu, pre nego što čitaoce prepustim vizuelnom ugođaju koji će im neminovno ostaviti jedna od najlepših naših plaža, dodaću samo još nešto - koliko god da pokušavam da rečima dočaram doživljaj posete ovoj plaži, meni na svaku napisanu reč navru dve nove slike, dva nova mirisa, dva nova uzdaha iščupana iz sećanja. Stoga se ne nadam ni da će čak i slike uspeti dočarati sve to, ali ću nadalje ustupiti mesto upravo fotografijama, a ostalima nakon ovog čitanja savetujem samo da uzmu svoje drago biće pod ruku, i zapute se i na ovu plažu koja neće zameniti more na godišnjem odmoru možda, ali hoće na vikendu, na običnom danu...a, toga je daleko više nego godišnjeg odmora. I, kome ne bude dovoljno, na svega par kilometara odavde je i čuvena Zasavica, mesto koje svaki izlet može zaokružiti osmehom koji će dugo, dugo lebdeti negde u kraju usana i kada najviše pritisne čoveka radna i dnevna rutina, a letnja zadovoljstva ostanu samo sve bleđa sećanja...





























Нема коментара:

Постави коментар