Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 7. фебруар 2012.

U šetnji po Beogradu - Dorćolski kej, šetalište koje budi dobro u čoveku

Sećam se skepse Beograđana kada je počela izgradnja takozvanog Novog Dorćola, koncentrisanog na potezu između stare teretne pruge i Dunava, od bazenskog i sportskog kompleksa 25.maj ka Luci i Vilinim vodama. Konzervativni glasovi urlali su kako se time udara na samo srce starog Beograda, ali su ih nekako nadglasali razumniji koji su nudili osavremenjen prostor koji neće, kako su to skeptici govorili, biti izolovan i izopšten od sveta na nekakvoj margini, već će imati itekako svoje sadržaje. Da, nešto od sadržaja se i dobilo, ali vremenom je postalo više nego jasno da je zaštitini znak tog Novog Dorćola zapravo Dorćolski kej, šetalište i biciklistička staza koja se na kraju proširila sve do Ade Ciganlije. Prošetati se ovim potezom svakako nije pitanje prestiža ili statusa, već samo i isključivo pitanje iskrenosti prema samom sebi, jer...duboko u sebi svi mi koji živimo u ovom gradu znamo koliko nam treba jedna takva šetnja, makar jednom mesečno, šetnja uz Dunav, a možda i dalje, uz Savu, ali pored sjajnih sportskih sadržaja, Donjeg grada, Kalimegdana, Ušća...


Otprilike na mestu sa koga je nastala gornja fotografija kreću pešačka i biciklistička staza. Sledeći njih, možemo sami sebi ulepšati dan do neslućenih razmera, onako, skroz neočekivano...






A negde u daljini - Gardoš. Sjajan presek veličine grada između dva kraja, nekih od najstarijih krajeva grada, prelep pogled. Buđenje novog dana sa ovog mesta budi i sećanja na mnoge, mnoge davne dane, predivne baš kao i sećanje na njih, baš kao i pogled sa ovog mesta, baš kao buđenje novog dana sa ovog mesta...














Teško je zamisliti neko mnogo bolje mesto za zastati, predahnuti i prepustiti se lepoti okruženja.





Konačno, Ušće...za nekoga kraj šetnje, povratak...za nekog samo mesto za još jedan pogled kojim se pune baterije, i - nastavak dalje.

Нема коментара:

Постави коментар