Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

петак, 5. август 2011.

Objektivom po Srbiji - Srebrno jezero i Akvapark, najnoviji momenti uživanja u letu u Srbiji

Eto, dođe dan da se odvaži još neko i pored popularnog jagodinskog gradonačelnika Palme, pokuša da turističku ponudu obogati drugim zvaničnim Akvaparkom u Srbiji. Desilo se to na Srebrnom jezeru, u sklopu daleko grandioznijeg projekta koji će, kada se završi, učiniti ovaj kompleks verovatno jednim od najvećih letovališta u Srbiji. Nažalost, vreme nije poslužilo novi Akvapark, iako je u prvim danima, posebno vikendom, bilo prodavano i po 1500 ulaznica na dan. Skroman rezultat za svetske pojmove vezane za Akvapark, da, ali za uslove srpskog letnjeg turizma, sasvim dobar rezultat. Ipak, kiša, sunce, kiša...kiša, polusunce i tako redom...
U svakom slučaju, Akvapark je ugledao svetlo dana i sada izgleda ovako:


Statistički podaci će spominjati hektare, broj bazena, razne sadržaje, a možda i broj sunčanih dana u godini...ne znam. Po meni, najveći utisak čovek stiče tek kada prođe blagajnu i ušeta u izuzetno lepo uređen bazensko-zabavni kompleks. Čisto i za oko, prelepo. Ne, nije merljivo sa jagodinskim Akvaparkom jer za to mu nedostaje najmanje još ovoliko prostora, pa možda i više, ali kome to ne smeta, Silver lake Akvapark je odlično rešenje na svega 130 kilometara od Beograda, na samoj obali Srebrnog jezera, odnosno na samoj obali Dunava. Svakako, to su bitni podaci jer iz pripadajuće marine u sklopu iste turističke ponude kreću polasci brodom prema tvrđavama u Ramu i Golupcu, recimo...





 Konačno, i sam Akvapark:



















Sad, da ne bude ono: Dvoje su se tako smuvali...red je da kažemo da je ovaj par samo obogatio svoju vezu ovde, a negde drugde ju je ranije stvorio. Možda neke druge parove ova slika navede da svoju vezu obogate ovde, a možda neke navedu na ideju da se možda baš u nekom od ovih bazena zaljube, poljube ili već...ma, kakogod, ko zna šta je sve moguće na ovakvom mestu kao stvorenim za nastanak ovakvih fotki.




























A dotle Srebrno jezero miruje, i...kao da spava. Sunce ga sa visine posmatra i obasjava, a mi čekamo onaj magični momenat kada će sunce da ga, samo za naše oči, učini bar za trenutak - srebrnim.








Naravno, za ljubitelje panorama, iza ove krije se malko veća slika, pa kliknite slobodno na nju...

четвртак, 4. август 2011.

U šetnji po Beogradu - Košutnjak, mesto gde možeš očekivati neočekivano

Čuveno beogradsko izletište nadvijeno nad Topčider, Rakovicu i Banovo Brdo, istovremeno je i najveća beogradska šuma. O Košutnjaku se može pisati naširoko i nadugačko, a da pritom nikako ne postane dosadno, ali pisanje je zapravo ništa u odnosu na ono što se može učiniti fotoaparatom. Tema ima čitava pregršt, a ja sam za ovu stranicu odabrao jedan ranojesenji dan kada se moglo videti puno toga svakidašnjeg a zanimljivog, ali i jedna šetnja grupice devojčica i devojaka na - konjima. Moje stranice sa razlogom obiluju konjima, pa redovne posetioce neće iznenaditi što će još jednom videti konje u glavnoj ulozi kroz moje objektive.


Tek išetale iz svog matičnog konjičkog kluba smeštenog uz beogradski Hipodrom, razdragane devojke na konjima odmah su privukle pažnju slučajnih prolaznika. Kako su prolazile, prosto su plenile, pa su se redom ostavljali dotadašnji razgovori, ali i pravci kretanja, pa čak i poneki frizbi i badmington reketi, i bojažljivo se prilazilo plemenitim životinjama sa uzdržanom namerom da ih čak i pomaze...možda. Za svaki slučaj, većina prolaznika se zadržala na toj želji, ali je prizor u svakom slučaju, označio taj lep i sunčan jesenji dan i ostao mnogima u sećanju.














Konačno, bilo je i nekih koji su sa drveća nemo posmatrali ovo dešavanje, bez imalo emocije, ili čak želje da se uopšte pomere...naravno, kako bi se ljuštura pomerila bez vetra, recimo? Samo, ljušture tako verno izgledaju da čak i kad znaš šta je, pomisliš da je živo...