Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

недеља, 21. новембар 2010.

Objektivom po Srbiji - Valjevske planine, šume i pašnjaci na preko kilometar visine

Suvobor jeste niži od kilometra, ali nije i manje lep od ostalih Valjevskih planina, planinskog venca koji se još naziva i Valjevskom gredom. Ostale planine iz ove grupe su Jablanik, Medvednik, Maljen i Povlen i sve su iznad kilometra visine proparale oblake. Veličanstven prizor koji će se otvoriti kada se čovek popne na neki skriveni vrh sigurno postoji, ali nije nikakav unikat. Ovakvih prizora ima svuda duž ovog planinskog spleta i svaki od njih je sposoban da namerniku oduzme dah. Naravno, u leto i zimu dominantne su dve boje, zelena i bela, i to može ovaj izuzetan dar prirode učiniti manje atraktivnim i uobičajenijim. Praktično tek proleće i jesen nude dovoljan broj nijansi da ovaj nesvakidašnji kolaž šume, proplanaka, pašnjaka i svega drugog zasija svojim pravim sjajem, onim koji oduzima dah.



Putem od Valjeva ka zapadu, put Bajine Bašte i Drine, neobično mnogo puta ćete zastati ili bar poželeti da zastanete iako je put ispred pomalo i izazov, posebno kada vreme ne bude baš najbolje. Šta to može da odvuče pažnju vozaču koji pred sobom ima naprnu deonicu poznatiju kao Debelo brdo?
Mnogo toga, visoki platani, omanji vodopadi, velika brana...i, tako redom.














Geografi u Srbiji vole da kažu kako je područje Valjevske grede jedno od najproučavanijih delova zemlje. Počelo je sigurno pre Jovana Cvijića, ali se njegova istraživanja smatraju nekakvim naučnim startom koji su do sada sledila mnoga istraživanja, veruje se čak i svake godine po jedno. Ima li tu toliko toga da se istražuje, za jednog laika je teško reći, ali ono u šta sam siguran jeste da ove planine pružaju zadovoljstvo ma šta da se radi na njima, istraživalo se ili samo išlo na izlet, mislim da je to svejedno.





Samo Debelo brdo je neka tačka u kojoj računamo vreme do i vreme od, ali nikako nije ona tačka u kojoj stvari postaju nezanimljive ili čak dosadne. Nikako. Debelo brdo nema takvu ulogu, ono je samo vremenska ili kilometarska referentna tačka, sve ostalo je i dalje čudo prirode.









Kada god da sam krenuo ovim putem, uvek sam uspeo da pronađem neki novi pejzaž koji me je zaustavio...a mene na putovanju uglavnom zaustavljaju samo izuzetne stvari i prizori. Zato moja supruga ne voli da putujemo auto-putem, ni motociklima ni kolima - tamo nema ničeg zbog čega bih se zaustavio. Ostaju joj samo benzinske pumpe za protegnuti noge i nadimiti pluća.

субота, 20. новембар 2010.

Objektivom po Srbiji - Novi sad, lepota urbanog pejzaža

Drugi po veličini...da, ali to zapravo ništa ne znači. Ovakav grad je za mnoge prvi po veličini, jer im je onaj veći, onaj stvarno najveći, malko predaleko...a Lale ne ludu baš za tolikom šetnjom ako ne moraju. Zato im je Novi Sad ponekad najveći. Kažu da je to neka Lalinska filozofija. Verovatno otud i drugi neki najveći gradovi, sve nešto po Vojvodini.

Najveći ili ne baš, baš najveći. nimalo ne utiče da po mnogočemu bude jedini. Koliko to još gradova na svetu ima vlastitu dugu ili Platona? Ma hajte molimVas....















Gotovo pola miliona živi na području Novog Sada što i nije neki podatak za čuđenje, ali sklad u kome ta višenacionalna zajednica živi, nešto je jedinstveno u Srbiji. Iako nije oduvek bio u Srbiji, uvek je nekako bio uz Srbiju, makar negujući kulturno nasleđe. Kroz istoriju je više puta napadan, osvajan, rušen i podizan, ali se tragovi svega toga uglavnom ne vide previše u Novom Sadu. Tu i tamo i danas postoje tragovi zadnjeg razaranja koje je pre jedanaest godina pogodilo Novi Sad, ali i to je marginalan svedok prošlosti. Svi drugi svedoci prošlosti danas su riznica kulture i istorije.











Novosađani vole da za svoje mostove, posle zadnjeg razaranja i uništavanja svih mostova, kažu da ih ima dva - nad vodom. Ipak, pod vodom je već druga stvar, kažu da ih je tamo celih sedam komada. Veliki je duh tih ljudi kada svoju muku mogu da dožive tako, okrenutu na smeh.
















U gradu je i veliki Gradski park u kome dominira omanji bazen u kome borave kornjače, patke ali i Isa i Bisa, dva labuda, zaštitni znaci Novog Sada. U parku se praktično ogleda sav Laloški mentalitet, lagano i mirno, sa osmehom i kulturno. Ukratko - tačno tako.