Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

уторак, 27. април 2021.

Objektivom po Srbiji - Srce zarobljeno na Tisi...mesto na kome Zrenjaninci vole da se sretnu sa moćnom rekom

Vele, zvaničan naziv je Izletište Žabaljski most.

I zaista, negde blizu samog mosta kod mesta Aradac, a tek nešto dalje od Žablja, smestilo se na pogodno mesto nasuprot nekakvoj ljutitoj eksploataciji moćne Tise, izletište pod ovim zvaničnim nazivom.

Ima svega što se može očekivati na jednom izletištu i mestu za kupanje, restorana, te vikendica, ali i mesta za kampovanje, betonirane staze za šetnju, tribine za sunčanje, te drveni dok za kupanje i sunčanje, ponajpre mladih. Ima i vezova za čamce, ali i mesta za roštiljanje, kabina za presvlačenje, toaleta, te mobilijara za decu, ali ima i - vagona.

Pravih pravcatih.

Ne znam jesu li to jedini vagoni na Tisi, ali ja druge ne videh...

No, sve je to čovek samo prilagodio sebi, i ma kako to uspešno uradio, sve ostaje nekako u senci onoga što je priroda učinila.

Jer, zapravo je priroda ta koja je dala sve ono čemu se divimo na ovom mestu, i sve zbog čega nam nije teško da se protegnemo u susret Tisi, upravo na ovom mestu.

Tu je, pre svega, šuma.

I svi sadržaji, čak i oni na obali, smešteni su negde između drveća.

To je precizna definicija u ovom slučaju, jer nije drveće oko vikendica i kampa, ne, usred drveća su iznikli ti dodatni sadržaji uz retko viđeno poštovanje prema prirodi koja ih je ugostila.


Žabaljski most je nedaleko, a samim tim i saobraćaj.

Gotovo preko puta je i šljunkara, ali to ne smeta nikome ovde.

Niti onima koji bi se kupali sa banatske strane, niti onima koji sa bačke strane uživaju u svojim vikendicama na prelepoj reci.

I tako jedan savršen spoj prirode i ljudi ume da pobudi nadu da je moguće svuda tako. Sa manje zagađenja, a više poštovanja prema prirodi. Uživati.

Udahnuti povetarac nad rekom, udahnuti huk vrhova drveća koji se susreću međusobno pod naletima vetrića koji im češlja narasle i bujne krošnje.

Udahnuti miris moćne reke koja je protutnjala nekim drugim državama da bi najveličanstvenijim tokom od nešto preko stotinu zemaljskih milja učinila srećnima sve koji su uspeli da nauče uživati u njoj.

I ta galama i cika kada zaposedne obale kupališta, postaće deo bajke ispisane na najlepšim obalama Banata i Bačke, zapadnim i istočnim.

Splavovi i vikendice govore o tome koliko ljudi vole ovo mesto. Tu im je druga kuća. No, nekima i jedina, kako se može čuti.

A zbog čega...možda će ponešto o tome umeti i fotografije da kažu.


















One svlačionice...i, oni vagoni.
Vagoni na Tisi.










Čudno povijeno drveće.
Verujte da ja držim fotoaparat veoma horizontalno.
U libeli, kako to majstorskim jezikom možemo čuti...a drveće, e ono beži negde...pretpostavljam niz vetar.



Нема коментара:

Постави коментар