Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 14. март 2013.

Objektivom po Srbiji - Gamzigradska banja, pomalo zaboravljeni biser srpskog banjskog turizma

Timok, Zaječar, pa čak i Felix Romuliana...sve to nekako asocira da je tu negde i ta Gambanja, odnosno Gamzigradska banja, ali ruku na srce, svemu tome najjasnija asocijacija zapravo je upravo Gamzigradska banja. Iskreno, navedeni pojmovi možda asociraju na Gambanju, ali upravo Gamzigradska banja definiše sve njih, i zaokružuje njihovu priču.
Nekada davno, ovo je bio zaista jedan neverovatan biser banjskog turizma Srbije i prosto je tužno videti oronulu lepoticu nagriženu zubom vremena kako se sve manje bori da se otrgne od zaborava i kako sve rezigniranije prihvata svoju neslavnu sudbinu...


I tako, danas je čitav ovaj tirustičko rehabilitacioni kompleks ipak samo senka i sećanje na neka davna, i slavna vremena, vremena kada su se prodavali silni suveniri, tanjiri i tacne sa nazivom ove banje, šolje za kafu i miljei, i ko-zna-šta-sve još...

Danas je sve to pitanje sećanja, nečega što smo sačuvali u sebi, a ono što je u Banji ostalo sačuvano, ja sam pokušao da prenesem kroz objektiv i - sačuvam još koji trenutak u vremenu od samog i konačnog zaborava.

A, prava je šteta...

































Нема коментара:

Постави коментар