Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

четвртак, 10. децембар 2015.

Foto album - Gradina u Solinu, splitski arheoloski dragulj

Da li je Solin deo Splita, ili je pored Splita...ili je Split pored Solina.
Eto malo dilema za one koji su se susretali nekom prilikom sa nekim od ova dva grada.
Jer, u Vojvodini govore za Čikago da je lep varoš, samo malo zabačena, obzirom da od Novog Sada ima da se vozi i vozi do tamo...eto, sad, šta je pored čega ne znamo baš sigurno, ali tu su negde. 
Lokalitet Gradina u antičkoj Saloni definitivno jeste bio udaljen od Asphalatosa, posebno za antičko vreme kada se uglavnom putovalo peške.
I sam Split, tadašnji Asphalatos nastaje praktično upravo migracijom ugroženih stanovnika Salone ka carskoj palati koju je izgradio za života Dioklecijan.
Rimski Car koji je za svog života i vladavine samo jednom bio u Rimu.
I tu počinje naša priča.
Priča u slikama.


Smeštena na nekoliko lokaliteta, Gradina očarava raznovrsnošću onoga što se da videti. Od mesta gde se danas u antičkom stilu može venčati, preko grada i groblja, pa sve do amfiteatra.



















































понедељак, 30. новембар 2015.

Foto album - jedan prelep stari Mercedes

Četiri točka su oduvek ljudi geldali na različite načine.
Nekima je to prevozno sredstvo, nekome hleb u rukama, nekome prestiž, a nekome kompleks večiti.
I vreme pokaže da su svi nekako u pravu, jer automobil uglavnom sve to jeste.
Ulogu menja zavisno od mnogih stvari, pa i životnog doba onoga koji ga ocenjuje, bilo da mu je to vlasnik ili samo posmatrač sa strane. Postoji ono životno doba kad bi čovek vozio bilo šta, a dođe i ono kad ne bi vozio ništa, i pristao bi na bilo šta samo da ga drugi neko vozi.
E, a kada automobil dođe u neko svoje doba, pa još izgleda kao da je sad sa trake sišao, onda poželiš samo jedno - da ga se sit nagledaš i uglavnom ništa više.


Baš na jedan takav sam naleteo jednom prilikom i nisam odoleo. Smestio sam ga u objektiv više puta, sa naročitim zadovoljstvom. Iako nisam poklonik Mercedesa (pogledaj naziv bloga, ujedno i moj nadimak u životu), ovaj primerak nisam mogao da ne podelim sa čitaocima :)











понедељак, 16. новембар 2015.

Fokus na događaju - Restauracija i zidina i rekonstrukcija kompleksa Golubačke tvrđave

Na neki način sam bio uključen u sjajan projekat restauracije tvrđave kod Golupca pre nekih šest godina, prikupljala su se sredstva, predstavljali planovi i uspelo se. Tehnički deo, posebno sa imovinskim odnosima, tekao je manje glatko ali se i sa njim na kraju uspelo. Radovi su počeli, zaustavljanja nema. Trajaće, ali sad je sve tu, jedino je još nedostajao moj objektiv.
Sad je i on uzeo u fokus ove radove na kraju kojih će Đerdapska magistrala biti skrenuta kroz novi tunel, a dosadašnji prolaz kroz tvrđavu biće baš ono što i treba da bude - šetalište. Nova marina i kej koji se grade dovešće i kruzere sa svojim putnicima, a biće toga i još, bar prema prvobitnom planu.


Trebalo bi da staru drobilicu za kamen zameni veliki grupni atelje za slikanje, jer umesto kamenoloma bi trebo biti otvoreni amfiteatar. Logično, ali u delu šume bi se trebali smestiti i neki bungalovi, pa više Golubac ne bi trebalo da predstavlja samo tranzit sa izuzetnim rizikom za saobraćaj, ili primer kako ne bi trebalo tretirati praktično u odnosu na kulturno, istorijsko... Da zasija kako valja Golubačka tvrđava.
U iščekivanju onoga što če biti, malo slika o onome kako je u samim radovima.