Više puta se svet susreo sa dilemama u kojima neko ima želju da počiva i ovde, i onde, spram toga gde je i kako za života živeo, i više puta smo čuli kako bi neko želeo da mu je srce tu, a telo tamo ali....ja znam samo jedno mesto u kome se to i desilo. Upravo tako.
Bačka Topola, gradić koji se trudi da što više mojih stranica prisvoji za sebe, i ja sam naprosto nemoćan da se oduprem svemu što ovo mesto želi da mi pokaže, a da ja potom to podelim sa drugima. I, nije da se žalim, naprotiv, izuzetno mi je drago zbog toga.
I upravo ovaj gradić je to jedino mesto za koje znam, a da je jedan njegov stanovnik ovde ostavio srce, a telo nekoliko stotina kilometara dalje. Pritom, to srce je u temelje najviše katedrale u zemlji, a kažu, i druge po visini u celoj Evropi.
Pal Kraj je ime rodoslovnika jedne slavne loze, loze koja je svoje mesto želela da nađe upravo ovde.
I upravo zbog toga, on je sebi na samom početku devetnaestog veka izgradio ondašnju jedinu spratnu kuću u mestu, tik do najveće katedrale čiji je bio veliki ktitor i kojoj je, na koncu, ostavio i vlastito srce.
No, ko je bio zapravo Pal Kraj, onaj čije srce počiva u temelju katedrale, i čovek koji je podigao sebi rezidencijalno zdanje koje danas znamo kao Dvorac Pal Kraja, ili jednostavno - Kaštel?
Plemstvo stečeno ognjem i mačem, reklo bi se, u sedmogodišnjem ratu u austrijskoj vojsci kao general, nadograđeno je i potkraj života i baronskom titulom. Da, u osnovi reč je o jednom proslavljenom vojskovođi, vojniku starog kova, koji vodi poreklo iz okoline Krajove, velikog rumunskog grada, te je moguće da je reč o rumunskoj porodici posmatrano kroz korene.
No ovaj general će svoju baronsku titulu vremenom okititi i sufiksom Od Topole, te će ostati upamćen kao Baron od Krajove i Topole.
Upamćenost...to je možda i najbitniji opis ovog zanimljivog plemića.
Katedrala u čije je temelje uzidano njegovo srce koje je taj put prevalilo u srebrnoj kutiji, postaće najviša u ovim krajevima, a dvorac koji je gradio, najviša zgrada ne samo u mestu, već i desetinama kilometara unaokolo. Međutim, ono po čemu je očito najbolje upamćen jeste jedna ploča ugrađena na katedralu, a na kojoj stoji: Počivaj među svojima.
Iako je preminuo u Pešti, gde je i živeo zaista, ovaj Kaštel će završiti njegovo potomstvo tik posle njegove smrti, te njegovu želju sprovesti u delo u potpunosti.
Ono što pada u oči je odsustvo ograđenog vrta, a u ono doba najčešće parkovskog ambijenta, i umesto toga Kaštel se nalazi na glavnoj ulici bez ikakvih ograda i kapija, osim sa zadnje strane gde se nalazi i aneks sa funkcijom pomoćne zgrade.
Iz toga se da naslutiti da porodica zapravo posle njegove smrti nije nameravala da živi, a možda ni da boravi ovde. Onovremenske prilike su za život vlastele prilično jasno definisale ograde imanja čime se štitila privatnost, ali i održavala fizička bezbednost plemstva.
Konačno, eto i dvorca, i njegova priča je mogla da počne u ranim godinama devetnaestog veka.
Zdanje podignuto u spomen na svog tvorca koji ga nije stigao dovršiti, kao da je od samog početka sledilo svoju sudbinu nekog opšteg dobra, i to dobra među svojima.
Baš kako to stoji i na onoj tabli na katedrali kraj nje podignutoj.
Naime, postoji i jedna legenda o ukletoj sudbini, koja istina ima određene faktografske naznake na osnovu kojih je možda i nastala. Niko ne zna ko je bacio tu kletvu, ali se spominje i poreklo porodice Kraja, a prema tom pominjanju, kletva možda dolazi iz delova Rumunije odakle su otišli, te svoju doživeli i uživali u drugim zemljama, ali uvek postoji mogućnost da je imućan čovek bio meta raznih kletvi u ono doba.
Odakle god da je stigla, ta je kletva navodno u roku od nekoliko godina, oduzela život svim trima muškim glavama: nakon smrti Pala, njegov sin Ferenc, takođe vojskovođa sa iskustvom u to vreme, obeshrabren navodnom kletvom napušta vojnu službu ne bi li je izbegao, ili makar smanjio rizik.
Vraća se porodici, ali relativno brzo potom, nesrećom koja se desila u lovu, igra sa svojim psom završila je tragedijom, kada je pas slučajno okinuo obarač zapete puške.
Mnogi će odmah posumnjati s pravom u ovakvu priču, jer jedan prekaljeni vojnik teško da bi sebi dozvolio išta od svega toga, počev od napunjene i napete puške, pa do njenog upiranja u vlastite grudi, ali ta verzija se i danas može kao jedina pronaći u istorijskim dokumentima.
Možda i najinteresantniji za kletvu, jeste život, ali i smrt poslednjeg muškog potomka loze, Janoša, jedinog sina pored četiri ćerke koje su ostale za Ferencom.
On nije želeo u svom životu oružje na bilo koji način, već su njegova sttrast bili konji. Time bi se rizik kletve mogao smattrati čak marginalnim, ali....sudbina se poigrala i ovoga puta. Vrstan jahač, prepoznat kao šampion koji je mnoge ostavljao za sobom u prašini, Janoš se nekako našao usred Proleća naroda na revolucionarnoj strani, te je završio u Temišvaru u zatvoru, a nakon izlaska iz zatvora na jednoj trci, u zadnjoj krivini pred ciljnom ravninom, njegov konj se misteriozno sapleo usmrtivši svog jahača na način koji je sve ponovo vratio na staru legendu i kletvu.
Premda nema dokaza da je ovakva smrt zaista sustigla poslednjeg od loze, već je izvesnije da je umro u zatvoru, pobornici legende će se zakleti ipak u to. Čudno, zaista, ali time se ugasila i muška loza Kraja.
Dvorac potom prelazi mirazom u ruke izvesnog plemića Zičija, te iako je ženidbom stekao ovo zdanje, on ga neko vreme naziva i svojim dvorcem.
Ipak, vreme je pobednik i ovog puta, i danas u ovom zdanju stanuju istorija i uspomene.
U pitanju je muzejska postavka, te delom i galerija slika, ali svakako i ovo zdanje nesumnjivo počiva među svojima....
Нема коментара:
Постави коментар