Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

понедељак, 9. новембар 2015.

Objektivom van Srbije - Stari grad na Hvaru, lep da teško može biti lepši, star da starijeg nema ni blizu...

Faros...zvuči li poznato?
Pa, trebalo bi...ali za slučaj da se valja podsetiti, reč je o današnjem Starom gradu na Hvaru i njegovom izvornom antičkom imenu. Smešten u duboku i dugu uvalu, sjajno zaštićenu prirodnim bedemima protiv vetra, ovaj prelepi gotovo isključivo turistički i ribarski gradić, nekada je bio administrativni centar izduženog dalmatinskog ostrva Hvara.
Današnji grad Hvar, a nekadašnji Novi grad, preuzeo mu je tu ulogu ali mu nikako nije mogao oduzeti sve one lepote i istorijske ožiljke i odličja, ma koliko svojim sjajnim atributima uspeva da se danas uzdigne na nivo jednog od najlepših dalmatinskih gradova.
I tako danas nedaleko jedan od drugog egzistiraju dva prelepa grada na zapadnom delu ostrva.


Hektorovića Tvrdalj sa ribnjakom i golubinjakom predstavljaju uz Samostan najveću zidanu atrakciju Starog grada, ali prelep gradić je karakterističan bađ po tome da zanemaruje te perjanice arhitekture zarad sveukupnog utiska koji ostavlja na posetioca gotovo svakom svojom građevinom, trgom, obalom, pa čak i usidrenim brodovima u luci. Sve je nestvarno lepo u tolikoj meri da je u jednom momentu suvično razmišljati šta tačno izdvojiti.
Nema potrebe bilo šta izdvajati ovde, sve je to Stari grad, u punom sjaju prostrt pred putnika!
Ostaje samo da se malo prošetamo njime...




















































































субота, 31. октобар 2015.

U šetnji po Beogradu - Noćna laganica od Kališa do Konja, štraftom...i putanjom zaboravljenih naziva i izraza

Iako ni nalik značajno kao nekada, pozove nešto na stare staze s vremena na vreme. Ređe danas troškove nego nekad noge, dozovu k sebi ponovo kalemegdanske kaldrme, široki frontovi Knez Mihailove, Trga Republike pa ma kako ga danas zvali...
Ređe i sa manje žara nego nekada, ali odazovem se s vremena na vreme i pođem. Prija.
Danju ili noću...nije svejedno, ali užitak mada je drugačiji, nijednom ne izostane. Kad svarim probleme gužvi u centru i nerviranja oko parkinga, tu sam negde gde sam nekada stasavao sankanje na padinama Kališa, zidine Zoološkog, uz flipere u Rupi, viršle iz crvenog kioska na Trgu, dobacivanja i očijukanja na Štrafti od Plavca do Zagreba, pored Snežane i Košave. Danas su to drugi termini, novi a ustvari još stariji, Grčka kraljica i Ruski car su se vratili na svoja mesta ali Plavi jadran i Zagreb su ostali tu negde iza mene...
I drugačijim očima, naravno, danas...pa opet, kao da je sve tu baš kako treba. I novi stari nazivi, i novi izlozi, novi svirači, žongleri, studenti i zaljubljeni parovi...


Šetnja kao i uvek počinje na Kalemegdanu, Kališu koji je danas ipak prevazišao svoj detinjasti nadimak, baš kao i mi koji smo ga nekad tako zvali. Ne smeta, ne...















































I atko, laku noć moj davni Beograde, do nekog sledećeg pohoda u detinjstvo i momačke uspomene...