Zima, sneg...
Ne znam...
Nekako mi se uvek Škofja Loka prikazivala tako.
Belo.
Zavejano.
Koliko god da tragao po svojim sećanjima, mislim da nikada nisam video ovaj gradić u nekom zelenijem ambijentu. A šteta što nisam.
I zaista bi bila šteta za svakoga ko se nađe u Sloveniji da se ne zaputi na malu šetnju nekih dvadesetak kilometara od Ljubljane.
I to u neko proleće ili leto, još bolje.
Naravno, pasionirani skijaši posmatraju to drugačije.
Skofja Loka je danas verovatno najočuvanija srednjevekovna utvrda u Sloveniji a da se pritom koristi intenzivno za život i rad.
Krajem prvog milenijuma nemački car Oton II je podario ovo područje biskupima, a oni su tada počeli i sazidali utvrdu na brdu koja i danas ponosno nadgleda čitav gradić.
Vremenom su se ljudi naseljavali naokolo i tako je nastalo naselje koje je par stotina godina kasnije opasano bedemima koji i danas stoje gotovo netaknuti.
I tako, lagano dve reke baš ovde grade treću, i tako jedan miran i nešto sporiji život teče kroz ove srednjevekovne zidine, ali i veoma savremene turističke momente kojih ima na svakom koraku.
Škofja Loka je gradić koji svakako treba obići.
Treba ga udahnuti otvorenih misli, zatvorenih očiju i punim plućima.
Udahnuti i zadržati taj dah koliko god je moguće.
Jer...vredi!
Ući sa jednog od mostova predstavlja zaista posebnu draž u svemu.
Koji god most da se odabere...
U Sloveniji uglavnom kad ne ideš gore, to znači da ideš dole.
Mada, to je samo - uglavnom. Ima i ravnog između, naravno :)
Najstarije zdanje oko koga se sve i stvorilo kasnije, danas je svojevrstan muzej koji ima i deo na otvorenom, doduše ne tako bogat i reprezentativan, ali efikasan za onoga ko bi zavirio malo u nekadašnji stil života u Srednjem veku.
Novo ruho za mesto lokalnog okupljanja u centru, podno zidina. I za turiste, i za domaće.
Win-win, kako bi se reklo danas.
Ne znam...
Nekako mi se uvek Škofja Loka prikazivala tako.
Belo.
Zavejano.
Koliko god da tragao po svojim sećanjima, mislim da nikada nisam video ovaj gradić u nekom zelenijem ambijentu. A šteta što nisam.
I zaista bi bila šteta za svakoga ko se nađe u Sloveniji da se ne zaputi na malu šetnju nekih dvadesetak kilometara od Ljubljane.
I to u neko proleće ili leto, još bolje.
Naravno, pasionirani skijaši posmatraju to drugačije.
Skofja Loka je danas verovatno najočuvanija srednjevekovna utvrda u Sloveniji a da se pritom koristi intenzivno za život i rad.
Krajem prvog milenijuma nemački car Oton II je podario ovo područje biskupima, a oni su tada počeli i sazidali utvrdu na brdu koja i danas ponosno nadgleda čitav gradić.
Vremenom su se ljudi naseljavali naokolo i tako je nastalo naselje koje je par stotina godina kasnije opasano bedemima koji i danas stoje gotovo netaknuti.
I tako, lagano dve reke baš ovde grade treću, i tako jedan miran i nešto sporiji život teče kroz ove srednjevekovne zidine, ali i veoma savremene turističke momente kojih ima na svakom koraku.
Škofja Loka je gradić koji svakako treba obići.
Treba ga udahnuti otvorenih misli, zatvorenih očiju i punim plućima.
Udahnuti i zadržati taj dah koliko god je moguće.
Jer...vredi!
Ući sa jednog od mostova predstavlja zaista posebnu draž u svemu.
Koji god most da se odabere...
U Sloveniji uglavnom kad ne ideš gore, to znači da ideš dole.
Mada, to je samo - uglavnom. Ima i ravnog između, naravno :)
Najstarije zdanje oko koga se sve i stvorilo kasnije, danas je svojevrstan muzej koji ima i deo na otvorenom, doduše ne tako bogat i reprezentativan, ali efikasan za onoga ko bi zavirio malo u nekadašnji stil života u Srednjem veku.
Novo ruho za mesto lokalnog okupljanja u centru, podno zidina. I za turiste, i za domaće.
Win-win, kako bi se reklo danas.
Нема коментара:
Постави коментар